Braće Lumiere nema među živim već odavno, Bombaj se sad zove Mumbai, ali Bollywood je danas najveća svjetska tvornica celuloidnih iluzija s više od 800 produciranih filmova godišnje. Čak četrdeset miliona Indijaca dnevno ide u kina, gdje jedna ulaznica u prosjeku košta kao i dnevna zarada jednog proizvodnog radnika. Ali, film je za Indijce svetinja i jedan od glavnih izvoznih aduta njihove zemlje.
Davne 1896. braća Lumiere posjetila su tadašnji Bombaj, i publici pokazala svoj izum, slike zabilježene na tankoj pokretnoj traci, koji mi danas znamo kao film. Treba znati da je u vrijeme kada se pojavio film smatran tek zabavnom igračkom, kojoj mnogi nisu davali mnogo šanse za opstanak u budućnosti. Bilo je to vrijeme velikog tehnološkog napretka gdje je svijet svakodnevno obasipan tehničkim novotarijama, od kojih mnoge i nisu imale jasnu praktičnu svrhu i brzo su padale u zaborav. No, film je opstao i u svijetu i u Indiji.
Braće Lumiere nema među živim već odavno, Bombaj se sad zove Mumbai, ali Bollywood je danas najveća svjetska tvornica celuloidnih iluzija s više od 800 produciranih filmova godišnje. Čak četrdeset miliona Indijaca dnevno ide u kina, gdje jedna ulaznica u prosjeku košta kao i dnevna zarada jednog proizvodnog radnika. Ali, film je za Indijce svetinja i jedan od glavnih izvoznih aduta njihove zemlje.
Oskarovac Tanović u indijskom filmu
Do prije petnaestak godina indijska kinematografija se uglavnom bazirala na domaćem, istina ogromnom, ali ipak, veoma zatvorenom filmskom tržištu. Indijski filmovi generalno su smatrani lošom, jeftinom produkcijom s gotovo imbecilnim melodramatičnim zapletima i dijalozima na nivou najlošijih ljubavnih romana. No, negdje ne prelazu u novi milenij, Bollywood je shvatio da nešto mora promijeniti. Stoga je produkcija podignuta na mnogo veći nivo, te današnji indijski filmovi s tehničke strane izgledaju kao i oni iz Hollywooda.
Kao što gotovo svaki američki film u srcu svoje priče ima neko ubistvo i detektiva koji juri zločince, kao što svaki novi bh. film ima nekakvu vezu s ratom ili kao što se francuski ili italijanski filmovi bave emotivnim, ljudskim pričama, tako i bolivudski filmovi nose pečat zemlje u kojoj su nastali.
Ono što nama možda izgleda pomalo trivijalno, poput plitkih dijaloga te mnogo plesa i pjevanja, u Indiji je to način razmišljanja i dio svakodnevice, a u svemu tome običan stanovnik ove zemlje vidi projekciju života o kakvom mašta i sanja. U zemlji koja je formalno bogata, koja statistički juri naprijed sa svojom rapidno rastućom ekonomijom i sve brojnijom srednjom klasom, kao rijekom gdje postoji jaz između onih koji imaju sve i onih koji nemaju gotovo ništa ili baš ništa. Dok bogati Indijci žive u velikim klimatiziranim kućama, koristeći sva tehnička čuda modernog doba, njihovim brojnim sunarodnicima ne preostaje ništa osim snova i bijega u svijet melodramatičnih filmova u tami kinodvorane
No, Bollywood je u posljednjih petnaestak godina, nakon što se produkcijski preporodio, korak po korak prešao granice svoje zemlje, te se u mnogim američkim i britanskim kinima redovno prikazuje. Ovogodišnji Sarajevo Film Festival upravo je završen jednim indijskim filmom. Ono što je zanimljivo za film „Luncbox” (Kutija za užinu) jeste da je jedan od producenata naš Oskarovac Danis Tanović.
– Filmska industrija u Indiji je ozbiljna i u stalnom je razvoju. Ogroman je broj filmske publike, a jedan blockbuster postigne gledanost od 50 miliona ljudi. Iako na prvu to zvuči nevjerovatno, shvatite da u zemlji od milijardu i 200 miliona stanovnika to i nije puno, da ima još mnogo potencijala. Ima tu različitih filmova, bolivudskih, s puno pjesme i ljubavi, u kojima se pleše, ali i autorskih filmova nove generacije.
Oni mijenjaju lice indijske kinematografije. Sve podsjeća na francuski novi val i imam osjećaj da prisustvujem historijskom trenutku. Nova digitalna tehnika donijela je nove slobode i dala priliku mladima da snimaju filmove onakve kakve žele, mogu ih snimiti i s malo novca. To je ono što bih volio vidjeti i kod nas, da autori jednostavno uzmu kameru i izađu na ulicu – izjavio je nedavno Tanović.
Bollywood: Mjesto kojeg nema
Sve do prije dvadesetak godina, riječ Bollywood u suštini je bila pežorativna i označavala je mlađeg, siromašnog brata američke industrije celuloidnih iluzija. No, Bollywood je možda siromašniji, ali ne i mlađi filmski brat. Prvi film je u Indiji snimljen još 1899. i zvao se „Hrvači”, a u suštini je bio snimak lokalne sportske borbe, a prvi dugometražni nijemi film snimljen je 1913., samo godinu nakon što je pala prva filmska klapa u predgrađu Los Angelesa.
Cjelokupan članak pročitajte u 861. broju magazina Azra
[nggallery id=122]