Photo: Dusko Marusic/PIXSELL
Mustafa Nadarević, velikan glumišta i čovjek velikog srca, preminuo je prije pet godina. Njegove kolege ga pamte ne samo po ogromnom talentu, već i po profesionalnosti koju je pokazao i u najtežim trenucima.
– Bio sam na sceni kad mi je kolegica prišla i rekla da mi je majka umrla. Nisam ni pomislio da prekinem predstavu. Pustio sam jednu suzu da se skotrlja niz lice i rekao sebi: “Plakat ćeš poslije, sad odigraj komad.” Tako mi je bilo lakše. To je bijeg od stvarnosti, u lik koji nisam ja – tada manje boli. Dobra gluma je posljednja stepenica do šizofrenije. Moraš se potpuno dati, ali ostati zdrav u glavi, ispričao je jednom prilikom.
Ljubavni život i brakovi
Mustafa je bio u tri braka, a svaki je nosio svoju posebnu priču.
S prvom suprugom Jasnom dobio je kćerku Nađu, danas historičarku umjetnosti. Njihov brak trajao je osam godina, a ostali su povezani kroz roditeljstvo.
Drugu suprugu Snežanu pamtio je po ljubavi i porodici koju su zajedno gradili – dobili su sina Ašu, uspješnog sportistu, i kćerku Nanu, koja radi u marketingu u jednoj američkoj kozmetičkoj kompaniji.
Treći put se oženio 25. aprila 2012. godine, i to za Slavicu Radović, kostimografkinju i scenografkinju. Nažalost, njihovu ljubav prekinula je bolest – Slavica je preminula 7. juna iste godine u Ljubljani, nakon duge borbe s karcinomom. Zajedno su proveli 15 godina.
– Umetnost življenja i glume vrlo su blizu, s tim da je gluma bolja – na sceni možeš umirati mnogo puta, a ostati živ. Život je, nažalost, netalentovani glumac. Kada nas neko napusti – to je zauvijek. Ostaju samo preživljavanje i sjećanja, zapisao je u autobiografiji.
O vjeri i identitetu
Nadarević se nikad nije dijelio po vjeri.
– Nikad nisam gledao ko je koje vjere. Zanima me koliko je neko čovjek, koliko je pošten, koliko je prijatelj. Ima ljudi iz mješovitih brakova koji ne gledaju život kroz vjeru, i to treba poštovati.
Prisjetio se i djetinjstva u Bosanskom Novom:
– Mamina mama me tjerala da učim vjeru, da klanjam, a ja umoran od igre, samo sam želio spavati. To me mučilo. S druge strane, kod druge bake slavili smo i Božić i Uskrs, iako je njen muž bio musliman. Nikad nisam mrzio nikoga zbog vjere. Da sam mogao birati, ne bih se rodio kao Mustafa – ali to mi je dato, i naučio sam živjeti s tim.
– Cijeli život živiš, učiš i odgajaš se – a umreš neodgojen, zaključio je u jednoj od svojih posljednjih izjava.