Životni počeci baš i nisu obećavali. Ajli Fijuljanin, Travničanki rođenoj u praskozorje posljednjeg rata, prvo veliko životno putovanje predstavljao je bijeg iz rodnog mjesta u kojem je ostala zapaljena porodična kuća i u njoj sve uspomene njenih roditelja. Ruka rata neće mirovati, te će u njihov stan uletjeti granata. Porodica će u dvije godine dva puta izgubiti sve što je imala.
– Od djetinjstva se sjećam da smo se igrali najviše po haustorima, nije se smjelo baš napolje – sjeća se Ajla odrastanja u ratom okruženom Travniku.
Cijeneći slobodu koju je osjetila u prvim godina nakon rata, Ajla je jako zavoljela prirodu, planinu, skijanje i putovanja. Ipak, život i želja za obrazovanjem e je odvesti u Italiju, u blizinu Trsta, gdje će pohađati srednju školu.
– Budući da sam trenirala skijanje u Ski klubu Karaula, koji postoji i danas, mnogo sam putovala. Obišli smo cijeli BiH, sve planine i takmičenja, išli na pripreme od Slovenije i Austrije, do Italije i Francuske. Znalo se desiti da me po mjesec nije bilo kući, došla bih na dvije sedmice i ponovo bih bila na putu. Na pragu 17. godine upisala sam Koledž ujedinjenog svijeta, mi imamo jedan takav u Mostaru. Iza tih škola, stoji pokret koji želi stvoriti lidere za budućnost – priča Ajla.
U Italijije pored skijanja i vrijedno učila, nego je i bila vrlo društveno aktivna. Volontirala je među zatvorenicima na Siciliji, radila je sa imigrantima u Trstu na pomirenju razlika – posebno onima iz Palestine i Izraela, u Bosnu je dovela 11 kolega iz osam različitih zemalja, pomagala je u Fondaciji generala Divjaka, radila radionice u Drugoj gimnaziji u Sarajevu, u Novom Travniku s volonterima radila je u „Dugi“, instituciji za djecu s posebnim potrebama. Sve to prije svog osamnaestog rođendana.
– Bila sam u Londonu kao predstavnik BiH na tada prvom kongresu koji se zove „One Young World“ koji danas polako postaja najveće okupljanje mladih do 30 godina u svijetu – sjeća se Ajla.
Pred kraj srednje škole u Italiji, dobit će priliku koja se ne propušta. Bila je to mogućnost da studira na jednom od najboljih, najelitnijih univerziteta na svijetu, Univerzitetu Columbia u New Yorku.
– Moji roditelji su bili prezadovoljni i sretni sto idem u jednu takvu avanturu.
Zanimljivo, mlada Ajla, tada je pored mogućnosti da studira u SAD –u, dobila dvije nevjerovatne poslovne ponude, s potpuno dva različita kraja svijeta.
-Nakon što su me roditelji odvratili od skijanja za tursku skijašku reprezentaciju i od uloge u meksičkoj telenoveli koju sam pronašla na internetu, vjerujem da im je pao kamen sa srca kada sam odabrala otići na Koledž ujedinjenog svijeta u Trstu – kaže Ajla.
Tako je Ajla odabrala nešto kompliciraniji, ali bolji put do uspjeha. Postala je student na Barnard koledžu na Univerzitetu Columbia u New Yorku gdje je studirala ekonomiju i italijanski, a magistrirala međunarodne finansije i ekonomsku politiku. Godine 2013., proglašena je za jedna od 10 najboljih studentica u SAD –u. I danas se sjeća prvih utisaka kada je sletjela u Ameriku.
– Sve je veliko. Prvo što vidiš su velike zgrade i mostovi kojima ne vidiš kraj, ulice kojim nema kraja, to su ogromni McDonaldsi, vidiš potrošačko društvo u pravom smislu te riječi, reklame i marketing su na sve strane, billboardi. To je ono što se vidi „na prvu.“ New York je kao i svaki grad, kao i Amerika, ima svojih problema, posebno s rasnim pitanjima i rasne razlike su evidentne, protesti su stalno povodom toga u cijeloj Americi – kaže Ajla.
Ajla je u Americi stekla divna prijateljstva i vrhunsko obrazovanje
Više od svega, Ajla se sjeća kvalitetnog obrazovanja na Univerzitetu Columbia i nevjerovatno pametnih ljudi kojima je bila okružena.
– Ipak, mislim da sam doživjela najbolje od New Yorka jer sam bila na Univerzitetu Columbia, gdje su studirali neki od najboljih mladih ljudi na svijetu imajući u vidu da je procenat aplikanata koji upišu Columbiju u odnosu na one koji apliciraju jako mali. Profesori koji su nam predavali imaju Nobelovu nagradu, ili ako je nemaju, to su eksperti u svim poljima. Recimo, finansije mi je predavao Xavier Sala, tada finansijski direktor FC Barcelona. Pored njega se izdvajaju i Jeffrey Sachs, te Joseph Stiglitz koji su mi posebno bili zanimljivi zbog mog karijernog opredjeljenja – otkriva Ajla.
Bilo je to jedinstveno i prekrasno životno iskustvo, uz mnogo druženja i zabave, kao što su posjete pozorištima na Broadwayu. Ajla je tako upoznala brojne kreativce, uspješne i zanimljive ljude, od posljednjeg indijanskog poglavice do čuvene Oprah Winfrey.
– Možeš imati sve, ali ne možeš odjednom, rekla mi je Oprah – sjeća se Ajla susreta s najvećom ženom današnjice.
Ajla nije gubila vrijeme, te se trudila ugrabiti i iskoristiti svaku priliku koja joj se pružila. Radila je za uspješne i poznate organizacije, kao što je Guggenheim Partners, Amnesty International, te za Ujedinjene nacije, najpoželjnijeg poslodavca na svijeta. Raditi za UN bio je Ajlin san iz djetinjstva, no UN i njegovi blještavi uredi na East Riveru neće je zadržati. S prijateljima će u New Yorku osnovati firmu, te će posao u jednom trenutku preseliti u sunčani San Francisco, kako bi bili bliže investitorima. Posao će dobro krenuti i Ajla će u jednom trenutku poželjeti malo odmora. Biće to odluka koja je promijeniti Ajlin život na mnogo načina.
– Ovdje sam došla na tri sedmice s malim koferima, sasvim dovoljnim da provedem vrijeme u Travniku, potom odem do Hrvatske na more i vratim se nazad – sjeća se Ajla ljeta 2015. godine.
Tada je u Sarajevu upoznala poznatog poduzetnika Edina Mehića koji je tada razvijao ideju neke vrste bosanske „sicilijske doline“.
– Razgovor samo završili njegovim molbom da mu se javim, ako se ikada vratim u Bosnu, da on misli da imam znanje koje bi dobrodošlo toj njegovoj firmi. Razgovor mi se dopao i ja sam mu se već sutra javila i rekla da ostajem. Imala sam tada firmu u San Franciscu, ali mi se ostajalo i bio mi je izazov da dođem ovdje. Ostala sam – kaže Ajla.
Ajla će sa svojih nepunih 25 godina postati jedan od direktora u direktorica Fondacije Networks, a u firmi Networks je obavljala funkciju menadžera za biznis razvoj i prodaju.
– Networks je bio nova, divna firma, gdje sam imala priliku da naučim jako puno o poslu i upoznam mnogo ljudi, neki od njih su mi danas među najboljim prijateljima. Mnogo se radilo, ali mi je bilo zanimljivo, jer je za mene ovo bila neka druga država. Ipak, nisam bila skoro deset godina tu. Sve mi je bilo novo i drugačije. Sarajevo mi je ranije bilo da odem na Baščaršiju i prošetam s roditeljima. Prije nego što sam otišla ja sam bila dijete koje je neprekidno skijalo na Vlašiću i po svijetu išlu na treninge…Vratila sam se kao poduzetnica – kaže ona.
Posao i roditeljstvo
U kompaniji Networks upoznala je i čovjeka svog života Seida Fijuljanina, direktora Fondacije Hastor.
– Tako da smo se nekako našli, ne samo privatno nego i poslovno. Vrlo brzo nakon toga smo se i vjenčali. Moj dječak sada ima 11 mjeseci – s osmijehom kaže Ajla.
Početkom ove godine Ajla je uz prijateljski stisak ruke napustila dinamični Networks i osnovala kompaniju uz pomoć još tri partnera. Među njima je i Ajlina prijateljica, Amra Džeko.
– Osnovali smo firmu Orea Bazar koja treba da krene s radom za nekih desetak dana. Imamo to je online platformu za kupoprodaju ručno rađenih proizvoda s lokalnom etiketom, misleći pritom i na Srbiju i na Hrvatsku, a imamo plan širite se i dalje. Cilj nam je da svim tim malim proizvođačima, od samohranih majki, studentica, akademskih slikara, grafičkih dizajnera, omogućimo da mogu prodavati i promovirati se u inostranstvu. To je kao neki consulting za kreativce i domaće zanatlije.
Ljudima koji imaju vještine, bilo da su to pletenje i heklanje ili slikanje i graficki dizajn zelimo pomoći da kreiraju proizvode u kojima su utkane historija i tradija, ali koji zadovoljavaju moderne standarde.
Cilj nam je da povezujemo ljude i da spašavamo zanate koji izumiru, te da ljudima koji imaju te vještine, pomognemo oko marketinga i brendiranja – poručuje Ajla.
Ovdje nije kraj Ajlinih zanimanja i interesiranja. Kako uspijeva vješto balansirati privatne i poslovne obaveze, pitamo je.
– Iskreno, nekako stignem sve. Malo spavam, nešto mora i da trpi. Ja sam neko ko ima neki cilj, nešto što je u Americi trend, a to je da ljudi rade do neke četrdesete i da dalje ne rade, ne zato što to ne žele, nego zato što ne moraju da rade. Sebi sam to nekako zacrtala i sada mi više ništa nije teško. Uvijek sam radila ono što volim. Mnogo putujem te mi san malo trpi, posebno otkako je bebica tu, ali isplati se. Treba čovjek da zna šta hoće, jer ne može sve odjednom, ja sam toga svjesna – kaže.
Foto: Mario Klein