I za nju, a i za pojedine novinare, bilo bi jednostavnije i lakše da razgovaraju o onome čime se bavi posljednjih 20 godina – muzici, pjesmama, životnom stilu, modi, ljepoti. No, Jelena Karleuša ne bi bila to što jeste, da uz bavljenje muzikom nije i borac za pravdu, za manjine, homoseksualce, općenito za ljudska prava. Njen glas daleko se čuje i, obično, izaziva negodovanje. Zbog toga nerijetko mora opravdavati svoje stavove i izjave. Ljuti se kada nešto što bi trebalo biti normalan i zdrav stav, nazivamo hrabrošću. Nažalost, u takvom vremenu živimo. Njeno osuđivanje izjave Vojislava Šešelja o tome kako je sretan što je ubijen bivši srbijanski premijer Zoran Đinđić, izazvalo je burne reakcije. Više negativne nego pozitivne. Prijetili su joj smrću… po ko zna koji put.
Prošlo je nekoliko dana otkako ste napisali status o Vojislavu Šešelju na svom Twitter profilu. Je li se broj prijetnji povećao u odnosu na 711, koliko ih je bilo u prvih sat nakon objave “tweeta”?
– Najviše bih voljela da ne moram pričati o ovakvim temama, da mogu da se bavim muzikom, svojim poslom i ljepšim stvarima. Voljela bih da ono ružno i loše što zli ljudi žele da izbace u prvi plan, ignorišemo i da im taj plan ne uspije. Neću da im dajem na značaju. Nebitni su i nevažni. Pošten i dobar čovjek nema čega da se boji. Ničega se ne plašim, jer da se plašim, oni bi samim tim pobijedili. Normalna sam žena, majka dvoje djece, koja se sasvim normalno kreće, vozi djecu u školu i radi svoj posao pošteno. Nema niko nijedan razloga da me ne voli. Sve te prijetnje koje su se desile, dolaze od samo jedne šačice ljudi koji su plod srpske ružne prošlosti, srpske samodestrukcije i njih više niko zaozbiljno ne shvata.
Je li za Vas, kao za državljanina Srbije, države koja će sutra ući u EU, poražavajuća činjenica da je haškom osuđeniku pripremljen takav doček i da ga je, uopće, dočekao tako veliki broj ljudi na aerodromu u Beogradu?
– Poražavajuće je da uopšte postoji ijedna osoba koja može, na bilo koji način, podržati nekoga ko je činio zlo. Meni je samo žao, ako govorimo o mom “tweetu”, što sam kao javna ličnost usamljena u javnim stavovima. Žao mi je što sam jedina koja je tako nešto istakla i koja se usprotivila da se jedan takav lik iz naše crne prošlosti povampiruje, da likuje nad ubijenim srpskim premijerom.Šokantno je što svi mi, iz svijeta muzike, politike, sporta, glume, uopšte svako ko se bavi javnim poslom, nismo podigli glas. Mi smo upravo ti koji treba da utječemo na mišljenje ljudi koji nas poštuju, prate, vole. Mene prati više od milion ljudi na društvenim mrežama. Imam moralnu i ljudsku odgovornost da širim dobru riječ. Bez obzira koliko je ljudi dočekalo Šešelja, to je, opet, šačica u odnosu na osam miliona ljudi koji žive u Srbiji. A, kada neko prijeti ženi, majci dvoje djece, to govori o njima. Svi znaju gdje sam, nemam nikakvu pozadinu, ni zaštitu i svako ko želi da mi naudi, našao bi način da dođe do mene. Te prijetnje ne shvatam ozbiljno, osim što je neprijatno da takve stvari doživljavam. Ipak se bavim muzikom. Ali, nažalost, svi živimo na tlu Balkana i ovo su teme koje su nezaobilazne za sve nas.
Mnogi se dive Vašoj hrabrosti…
– Sebe ne smatram hrabrom, nemojte da se ljutite. Šokira me kada neko moj stav smatra hrabrim. Pomalo me i ljuti, zato što nisam hrabra, ja sam normalna. Ono što kažem i mislim treba da bude stav svakog ko normalno razmišlja. Ljuti me kada se istina i normalni, zdravi ljudski stavovi nazivaju hrabrošću. Onda smo svi kolektivno otišli, s oproštenjem, u k……
Ima još mnogo onih koji misle poput Vas, ali to prešućuju. Čega se plaše ili, jednostavno, biraju da idu linijom manjeg otpora?
– Zato što su ljudi generalno ubijeni u pojam. Teška životna, socijalna, društvena situacija. Zaokupljeni su svojom mukom, problemima. Naučeni da svakome, ko je ikada iole digao glavu, slome nos. Meni se to desilo mnogo puta. Što bi moja majka rekla: “Sine, zašto ne gledaš svoja posla kao svi normalni ljudi, zašto si ti jedina budala?”.Malo sam razmišljala o njenim riječima i, iako mi je majka, njen stav je prosječan stav svakog stanovnika u Srbiji. Ljudi ćute, neće da kažu, ali misle kao ja. Za mene je podjednako loše biti dobar i ćutati, ne poduzimati ništa, kao i biti loš. Onda smo svi na kraju, zapravo, isti. A možda sam ja, jednostavno, budala, što bi rekla moja majka. Takva sam. U Srbiji sam, na neki način, postala sam svoj medij. Bilo šta da napišem, vidi ogroman broj ljudi. Ne bi me pratili da ne žele čuti moje riječi. Ljudi koji su drugačiji i hrabri da iznesu svoje stavove, ne prolaze dobro. Ali, dobiju jedan poklon koji se zove budućnost. Oni koji su činili dobro za svog života, nikad se ne zaborave. Zbog svoje djece najviše govorim glasno.
Plašite li se za svoju djecu?
– Iskreno, podjednako se plašim i u kakvom okruženju moja djeca odrastaju, ko će im biti uzori. Sve majke i svi roditelji trebaju razmišljati kakvu će budućnost svojoj djeci napraviti, kakvu će im državu osigurati. Svi stalno krive društvo, ali mi smo društvo! Usta su mi se osušila od bistrenja politike. Ja sam plavuša s velikim grudima, trebala bih da se bavim samo laganim temamama, a meni se usta osušiše od bavljenja politikom. I zadnje je vrijeme došlo kad se moji politički stavovi najbolje čuju i imaju najjači efekt pored svih školovanih političara.
A biste li se ikada politički aktivirali, osim tako na društvenim mrežama?
– Svako normalan i svako ko živi na našim prostorima treba da se razumije u politiku, to je društveni život. Svi smo u politici i treba da imamo stav i mišljenje. Svako je snaga za sebe i može da se izbori za sopstvenu budućnost. Sebi sam napravila veliku odgovornost svojim stavovima u Srbiji. Ali, sve i da su svi protiv mene, ako mislim da sam u pravu i taman ratovala protiv svih, ja ću to i dalje raditi.
Nismo razgovarali od Vašeg dolaska na Sarajevo Film Festival. Kakve uspomene nosite s ove manifestacije?
– U Sarajevu se zaista osjećam kao da sam došla negdje gdje me razumiju i vole. Imala sam prelijepu haljinu i predivno sam dočekana. Organizatori su bili divni prema meni, da su mi na cocktailu ispunili želju, kao i čitavoj ekipi novinara koja me pratila, da dobijemo sto ćevapa, lepinje i luk. Rekla sam da mi je to jedina želja i oni su mi je ispunili. Pozdravljam sve vas, sve građane Bosne i sve dobre ljude na ovom svijetu. Ja sam neko ko ne dijeli ljude nikako drugačije osim na dobre i loše.
Gdje i kako ćete provesti novogodišnju večer?
– Radno u Beogradu, u našem najekskluzivnijem hotelu “Hayat”. Sretna sam jer ću poslije duže vremena biti u Beogradu sa svojom porodicom. Koncert će trajati nekoliko sati, a onda ću doći kod kćerkica da se ušunjam u krevet. One se već sada raduju novogodišnjoj noći, iako nema ni snijega. Ta ponoć će ujedno obilježiti 20 godina moje karijere. Vjerovali ili ne, već 20 godina sam na sceni. A to ću naredne godine obilježiti i novim albumom. Možda ću, kako godine prolaze, više da se pozabavim humanitarnim radom i borbom za ljudska prava, a muzikom ću se baviti samo da bih održala ono što sam radila prvih 20 godina.