Kandidat ujedinjene opozicije za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Denis Bećirović zasigurno je osoba čiji korak se stalno prati, posebno u posljednje vrijeme. Denisa znamo po izvanrednom političkom putu, sjanim govorima, realiziranim projektima, ali privatno ne znamo gotovo ništa o njemu. Kako samo i priliči porodičnom magazinu“Azra“, mi smo Denisa „izveli“ na naš teren i uživali u jednom sasvim opuštenom razgovoru i odgovorima na „škakljiva“ pitanja u kojima je Denis potpuno iskreno odgovarao.
Za početak razgovora ispričao nam je svoj put od iz rodne Tuzle do Sarajeva?
– Za Sarajevo me vežu dvostruke veze – po političkoj, stručnoj i naučnoj liniji. Osim što sam u više mandata obnašao odgovorne funkcije na entitetskom i državnom nivou, u Sarajevu sam završio postdiplomske studije, magistrirao i doktorirao. Pri tome, nikada nisam gubio vezu s rodnom Tuzlom. Tuzlu volim kao rodni grad, a Sarajevo kao glavni grad moje domovine. Jednako tako poštujem i druge gradove i uvijek ističem potrebu jednakosti i solidarnosti među bosanskohercegovačkim gradovima. Ne mislim da je bilo koja općina važnija deset puta od neke druge, kao što je to izjavio jedan vladajući političar.
Kako je tekao Vaš politički put, jeste li uvijek željeli da se bavite politikom, ili se ona, naprosto, desila?
– Dugo sam prisutan u političkom životu naše zemlje, ali moj život nije nikada zavisio od politike. Prvo zaposlenje nije bilo u politici. Nakon završenog studija nastavio sam akademsku karijeru i nikada nisam prekidao vezu s naukom. Univerzitetski sam profesor u zvanju vanrednog profesora. Politički angažman smatram obavezom prema ljudima i domovini, a nauku nikada neću zanemariti. Sve dok mi ljudi poklanjaju svoje povjerenje ne smijem ih iznevjeriti i ne smijem odustati od borbe za pravedniju i slobodniju Bosnu i Hercegovinu. To je moja dužnost.
Svoj privatni život sve ove godine čuvali ste daleko od očiju javnost. Kako Vam je to uspijevalo?
– Na porodicu sam beskrajno ponosan. Nikada se nismo sklanjali od očiju javnosti, ali ni pretjerano isticali. Rekao bih da je to neka zlatna sredina. Družimo se s našim prijateljima, posjećujemo kulturne, sportske i druge događaje. Iako je slobodnog vremena malo, trudimo se da što više budemo zajedno, da uživamo u svakom zajedničkom trenutku i dijelimo radost življenja u našoj predivnoj Bosni i Hercegovini.
Upravo zbog nedostataka informacija, ne znamo mnogo o braku sa suprugom Mirelom, koja je zaista pobrala sve simpatije na otvorenju ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala?
– Prvo, hvala vam na komplimentima za suprugu. Ona je moj najveći oslonac i najbolji prijatelj. Neupitno povjerenje, bezrezervna podrška, velika odricanja i beskrajna ljubav moje supruge, obilježili su dvadeset godina našeg braka i od porodice načinili mirnu luku kojoj se uvijek rado vraćam. Svi izazovi su lakši kada pored sebe imate osobu kojoj vjerujete i koja vas uvijek čini jačim kada je najteže.
Kako Vaša supruga gleda na Vašu političku karijeru?
– Uvijek me podržava pa čak i kada je to nauštrb vremena predviđenog za porodicu. Uprkos tome što politika okupira veliki dio misli i vremena, supruga je ta koja svojim optimizmom i vedrinom daje svježinu i dinamiku svakodnevnim obavezama. Dati dio sebe za drugog je najplemenitija osobina koja može krasiti jednu osobu. U sve što sam postigao u nauci i politici, moja supruga je dala veliki doprinos. Na tome sam joj beskrajno zahvalan.
Poznato je da imate dvoje djece, sina Danisa i kćerku Ena-Miu. Kojih su uzrasta i zbog čega kćerka ima dva imena?
– Sin ima 18 godina, a kćerka 11. Sin je rođen u godini kada je Danis Tanović dobio Oskara i po njemu je dobio ime. Kćerka je dobila ime dogovorom, moj prijedlog je bio Ena, a supruga je predložila ime Mia. Na kraju je dogovoreno ime Ena-Mia. Djeca su naš najveći životni uspjeh i inspiracija. Veliki dio motivacije za politički angažman pronalazim upravo u mojoj djeci, jer ona pripadaju budućnosti, jednako kao i sva druga djeca u Bosni i Hercegovini. Borim se da njihova budućnost bude bolja od sadašnjosti u kojoj živimo.
Šta je vama kao roditeljima najbitnije da usadite djeci u odgoju, čemu najviše težite?
– Ideal kojem težimo kada je riječ o našoj djeci jeste da postanu dobri i vrijedni ljudi. To je težak put, koji zahtijeva mnogo rada i još više discipline, a najviše odricanja. Postati takvim čovjekom je najteže, jer znači dati mnogo za druge i ne očekivati ništa zauzvrat. Biti dobar čovjek znači imati dobro srce, voljeti druge, poštovati ih, cijeniti sebe i svojim poštenim radom mijenjati svijet oko sebe nabolje. Djecu učimo da imaju vjeru u bolje sutra i da neizmjerno vole svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Ukoliko izraze želju da se bave politikom u budućnosti, hoćete li ih podržati?
– Tokom odrastanja, stvarajući radne navike i podstičući njihove talente i sklonosti, uvijek smo ih učili da vjeruju u sebe, u svoje snove i da ih ništa ne može spriječiti da ih ostvare, nikada ne zaboravljajući da svi njihovi postupci treba da doprinose općem napretku i boljitku. Zato ćemo uvijek biti spremni podržati njihovu odluku.
Jeste li nostalgičar? Koliko Vam nedostaju stara vremena ili ipak smatrate da je sve ovo što donose godine bolje za mlađe generacije?
– Nisam nostalgičar. Razumijem društvena kretanja i procese i shvatam da svako vrijeme ima svoje i prednosti i slabosti. Istina, danas živimo u jednom surovom svijetu, gdje su moral i pravda u značajnoj mjeri zapostavljeni. Ne mislim da je to dobro ni za čovječanstvo ni za mlade generacije. Nauka i tehnika imaju svoje prednosti, ali i slabosti i opasnosti.
U ovom trenutku šta Vas najviše plaši kao čovjeka?
– Nisam plašljiv čovjek. Ovo je vrijeme za hrabre ljude. Da nisam takav, ne bih se kandidirao za najvišu funkciju u našoj državi. Mjesecima sam izložen ogromnim napadima, klevetama, prijetnjama i uprkos tome ne odustajem. Nikada ne odustajem. Naučio sam da se uporno i hrabro borim za vrijednosti i ideale u koje vjerujem. Nikada nisam birao lakšu stranu u životu već uvijek onu za koju mislim da je ispravna. Jedino što me brine jeste da bi budućnost naše domovine mogla biti onakva kakvu mi ne želimo da stvorimo za našu djecu i sve generacije koje dolaze. Protiv takvog scenarija se borim.
Kako počinjete svoj dan, koji ritual ne propuštate?
– Ustajem veoma rano i pripremim se za obaveze koje slijede. Volim da planiram i ništa ne prepuštam slučaju. Jutarnja kafa s mojom suprugom je ritual koji ne propuštam. Tek nakon toga sam spreman za novi radni dan.
Znamo da ste veliki ljubitelj sporta i prirode. Kako ste spojili te dvije ljubavi?
– Sport i priroda su neodvojivi dio mene. Najdraži sportovi su mi košarka, fudbal i rukomet. S posebnim oduševljenjem pratim utakmice reprezentacije i bodrim naše Zmajeve. Sportisti su naši najbolji ambasadori. Veliki sam ljubitelj prirode, naročito rijeka. Obišao sam gotovo sve kontinente, ali odgovorno tvrdim da su naše rijeke Drina, Neretva, Una, Sana i Pliva svjetski biseri čiji potencijal još nismo potpuno prepoznali. Kao zaljubljenik u rijeke u slobodno vrijeme bavim se i sportskim ribolovom.
Jeste li ikada bili u prilici da birate između porodice i posla?
– Porodica je svetinja. Pronaći ravnotežu između porodice i posla u savremenom vremenu nije jednostavno. Uvijek sam težio da uskladim posao s porodičnim obavezama. Nekada mi je to uspijevalo više, a nekada manje.
Ko je „šef“ u kući?
– Kao i svaki veliki orkestar, i mi imamo svoju prvu violinu. Mirelina kreativnost i posvećenost dodatno doprinose ugodnoj atmosferi u našem domu.
A u kuhinji?
– Supruga je vrhunski majstor i u kuhinji. U njenim specijalitetima uživamo s oduševljenjem i djeca i ja, kao i naši prijatelji. Ponekad i ja znam pokazati određene „kvalitete“ u kuhinji, te mi se omakne delicija koju ukućani ocijene „visokom ocjenom“.
Koja su Vam omiljena jela, šta se najčešće nađe na jelovniku?
– Bosanska kuhinja je najbolja na svijetu. I ne mislim da je ovo subjektivna ocjena.
Kakvi su Vam planovi u poslovnom i privatnom životu, nastavak političke karijere?
– O mojoj političkoj karijeri odlučuju građani Bosne i Hercegovine. Politika je pomalo slična atletici i uvijek morate računati da će doći neki novi ljudi koji će moći brže „trčati“ od vas. Zato politički planovi ne zavise samo od vas već primarno od političke volje ljudi koju iskazuju na izborima. Kada je riječ o mojoj profesiji, tu stvari stoje drugačije. U mojoj profesiji imam tačno zacrtane planove i o njihovoj realizaciji dominantno ja odlučujem. Tu su, za razliku od politike, stvari puno mjerljivije, jasnije i mirnije. Kada je riječ o privatnom životu, supruga i ja često kažemo da je najvažnije da su svi članovi porodice zdravi, a sve ostalo se može postići radom i trudom.