Ekspertna radna grupa pri Vijeću ministara BiH u oktobru ove godine dala je zeleno svjetlo medicinskoj upotrebi kanabisa. Kako bi njegovo korištenje za liječenje malignih oboljenja, AIDS-a, multipla skleroze i pojedinih oblika epilepsije postalo legalno, potrebno je izmijeniti postojeću zakonsku regulativu. U međuvremenu, pacijenti su primorani da do ovog lijeka, koji im olakšava ili potpuno eliminira tegobe, dolaze na ilegalan način.
Irfan Ribić, student Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, u maju prošle godine suočio se s prvim simptomima multipla skleroze.
Razgovarala: Milica BRČKALO
Kako ste reagirali na prve znakove multipla skleroze?
– Kod mene se sve to brzo odigralo. Probudio sam se i shvatio da nešto nije uredu, a to je onda iz sata u sat postajalo gore. Nisam ni slutio o čemu je riječ. Za multipla sklerozu sam čuo još ranije, jer ju je moj djed imao, ali to su ispočetka takvi simptomi da sam mislio kako ću dobiti gripu.
Kada su Vam ljekari saopćili o čemu je riječ, kako ste se osjećali?
– Sigurno je da su to najteži trenuci u mom životu. Naročito kada čujete riječi da je to bolest za koju nema lijeka i koju ćete morati nositi do kraja života. U svemu tome vidite uplakane roditelje pored svog bolničkog kreveta, koji bi pomogli, a ne mogu. S druge strane, vrlo brzo sam shvatio da imam samo 20 godina, da suzama ne mogu ništa postići, prihvatio bolest kao najvećeg prijatelja i krenuo u borbu s tim.
Kakve su bile prognoze i preporuke ljekara?
– Bit ću iskren do kraja, zaista sam imao dobar odnos s ljekarima na početku liječenja. Ljudi u svijetu još nisu pronašli lijek za multipla sklerozu, tako i ljekari u BiH nemaju baš mnogo izbora, osim da preporučuju lijekove koji, ja bih rekao, samo zaustavljaju bolest i ne dozvoljavaju njen dalji razvoj.
Kako je ova bolest utjecala na Vaše tijelo?
– U početku, za vrijeme hospitalizacije, nisam se mogao kretati. Nakon izlaska iz bolnice, oporavio sam se koliko je to bilo moguće, međutim, primijetio sam da mi se tijelo brže umara
Do kojeg stadija se bolest razvila?
– Moju multipla sklerozu nazivaju relapsno-remitirajućim oblikom. Bio sam u fazi kada sam se osjećao jako dobro na psihičkom i fizičkom nivou. Međutim, jedan napad koji sam imao u decembru 2015. godine ostavio je posljedice na kompletnu lijevu stranu tijela. Imao sam problema sa srcem, disanjem i hodanjem na lijevu nogu.
Kako je sve to utjecalo na Vaše psihičko stanje?
– Ne volim da se sjetim svojih psihičkih problema. Na raspustu prošle godine često sam se zatvarao u sobu i nisam izlazio nigdje. Iz dana u dan sam se pitao zašto baš ja moram biti čovjek koji mora voditi bitku protiv samog sebe. Zašto moram imati tog neprijatelja u sebi koji mi pravi ogromne probleme? To sam pokušavao sakriti jer nisam želio da bilo ko zna kako se osjećam u nekim trenucima. Ali, mama je mama, ona sve vidi i primijeti. Tako je jednom ušla u sobu i pitala šta mi je, a ja sam samo odmahnuo rukom i rekao da je sve uredu.
Na koji način ste saznali za mogućnost liječenja uz pomoć kanabisovog ulja?
– Do tog trenutka za kanabis sam čuo u negativnom kontekstu, kako je to opasna droga čije je korištenje kod nas zabranjeno. Na TV-u sam gledao emisiju o ovoj bolesti, u koju se javio Huanito Luksetić, čovjek koji će biti moja prva podrška u svemu ovome. On je također obolio od multipla skleroze i uspješno se izliječio uljem kanabisa. Slušao sam njegovu životnu priču i krenuo s istraživanjem o ovom ulju.
Kako su Vam roditelji reagirali kada ste rekli da želite koristiti ovaj lijek?
– Od prvog dana imam ogromnu podršku roditelja i svog brata Iliasa. Moram priznati da je mama bila malo skeptična u cijeloj ovoj priči. Rekao bih da joj je bilo dosta gledati kako me truju raznim lijekovima, pa skeptičnost nije mogla izostati ni kada je riječ o ovoj terapiji. S ocem najviše dijelim iskustva kad govorimo o liječenja uljem, a zajedno se borimo za legalizaciju.
Koliko je bilo teško doći do ulja kanabisa?
– Pa sigurno je otežavajuća okolnost to što je kanabis ilegalan. Ali, siguran sam da i ljudi koji provode zakona ove države, pritom mislim na policiju, imaju razumijevanja za ovakve i slične slučajeve. Jer, realno, svi dobro znamo ko je kriminalac i koga treba uhapsiti. Ja sam kupovao na crnom tržištu i sve što sam radio bilo je ilegalno, ali kao što moj otac kaže, za zdravlje se uvijek mora naći neko rješenje. Sve ovo ne bi bilo moguće bez roditelja, pogotovo bez mog oca Rusmira. On je rizikovao sve u životu da bi meni obezbijedio ono zbog čega se osjećam fantastično.
Da li je cijena kanabisa velika?
– Da, nažalost. Visoka je upravo zbog te ilegalnosti o kojoj pričam. Mi moramo da se okrenemo crnom tržištu, jer drugog izbora nemamo. Kada bi država legalizirala kanabis, cijena bi bila znatno niža.
Jeste li pri njegovom nabavljanju ikada dovodili u pitanje kvalitet?
– Uvijek je postojala doza straha i opreza. Prije svega, da li ću imati kvalitet koji mi je potreban, da ne bih još više narušio svoje zdravlje, ali i to kako će organizam reagirati. Međutim, mnogo sam čitao o kanabisu, pogledao nekoliko dokumentarnih filmova i u razgovoru s ljudima iz Srbije, koji ga također koriste, prikupio informacije o tome kako zapravo izgleda, te na koji način se može provjeriti je li ulje kvalitetno.
Jeste li uz kanabis koristili terapiju koju su Vam doktori propisali?
– U početku da. Prvih nekoliko dana, a onda sam imao određene probleme. Stoga sam nekoliko dana prestao koristiti tablete i konzumirao samo ulje. Shvatio sam da kanabis ne može biti prijatelj s tabletama i već deset mjeseci koristim samo ulje. Osjećam se fantastično i vjerujem u potpuno ozdravljenje.
Nakon kojeg vremena ste osjetili poboljšanje zdravstvenog stanja?
– Prve znakove poboljšanja osjetio sam već nakon 4-5 dana. Bolje sam spavao, fizički sam bio spremniji i psihički sam bio odlično, što je za mene bilo najvažnije.
Kako su doktori reagirali na korištenje kanabisa i poboljšanje stanja?
– U junu prošle godine na mojoj magnetnoj rezonanci glave i vratne kičme bilo je sedam tzv. plakova. Ove godine ostao je samo jedan na vratnoj kičmi, ostalo je sve čisto. Podrška doktora Gorana Sulejmanpašića i doktorice Sanje Sefić mnogo mi znači, jer to su ljudi koji su na samom početku podržali moj način liječenja i jednostavno se zainteresirali za cijelu priču. O nekim doktorima ne bih da trošim riječi. Jer sam jako ljut kada vidim da doktor ne podržava pacijenta koji kaže da je u potpunosti zdrav.
U kom stadiju je bolest sada?
– U ovom trenutku, volim reći da sam izliječen. Apsolutno nemam nijedan simptom multipla skleroze. Dnevno trčim po sedam, osam kilometara bez problema, što prije nisam mogao ni da zamislim. Zbog jednog plaka, koji mi je ostao, moram i dalje paziti, ali živim s velikom nadom i vjerom da će i on do naredne kontrole nestati. I dalje koristim ulje, ali vrlo malo. Ispoštovao sam protokol od tri mjeseca i za to vrijeme potrošio 60 mililitara ulja. Nakon toga napravio sam pauzu, a danas znam uzeti 5-6 puta mjesečno po jednu kap, čisto da bih održavao zdravstveno stanje. Bitno je u svemu ovome biti dobro informiran, jer postoji pravi način liječenja.
U kojoj mjeri Vas je ovo iskustvo promijenilo?
– Meni se život dva puta promijenio. Prvo kada su mi rekli da bolujem od ove teške bolesti, a drugi put kada sam počeo koristiti ulje kanabisa. To su ogromne promjene koje vas nauče kako da cijenite prave stvari u životu. Dok sam ležao u bolnici, nekoliko puta sam uhvatio sebe kako razmišljam o tome da se u životu, prije svega, mora cijeniti zdravlje pa tek onda sve ostalo. Nažalost, svi to shvatimo kada nam se desi nešto loše. Kod mene se to loše nije dugo zadržalo, jer je ulje kanabisa ispisalo nove stranice mog sretnijeg dijela života. A cijela ta priča naučila me da moram pomoći drugima.
Danas ste jedan od zagovornika legalizacije kanabisa u liječenju.
– Rečenica „Bolje ilegalno živ, nego legalno mrtav“ jeste nešto što će mene pratiti sve dok se ne usvoji zakon o legalizaciji kanabisa. Ja po rođenju imam pravo na slobodu i izbor liječenja, ne može mi niko nametnuti kako želim da se liječim. Ako sam to probao i vidim rezultate, nema tog zakona koji će meni dalje ugroziti život. Dnevno sam konzumirao 29 tableta i često napravim jedno poređenje, tih famoznih 29 tableta smatram drogom, a taj period ovisnim, drogiranim. Ovo danas nije ovisnost, niti droga. Bez obzira na sve to, ja poštujem zakon ove države i ne mogu glavom kroz zid, ali isto tako u prvi red stavljam svoj život, svoje zdravlje. U skorije vrijeme zajedno s ocem namjeravam osnovati udruženje, kanabis klub, koji će se boriti za legalizaciju. Čvrsto vjerujem da će snaga ljudi koji imaju rezultate u liječenju, pobijediti. Život ne može da čeka, zdravlje ne može da čeka, stoga ovom prilikom apelujem na sve ljude da se zajednički uključimo u ovu borbu.