Milan Vasić, srbijanski glumac, ovih je dana u centru pažnje zbog uloge Maneta u drugom dijelu filma o Zoni Zamfirovoj. Na premijeri filma, upriličenoj u beogradskom Sava centru, Milan Vasić i njegova kolegica Brankica Sebastijanović, koji igraju glavne uloge, pokupili su sve simpatije i pohvale publike, ali i kolega.
Razgovarala: Selma Hodo
Srbijanski glumac Milan Vasić za kratko vrijeme uspio je da osvoji srca publike širom bivše Jugoslavije. Šarmantan, neposredan i beskrajno duhovit lako plijeni pažnju. Njegova posljednja uloga dovela ga je u centar pozornosti, a Milanu, koji je inače poznat i po tome što je izvrstan interpretator etno muzike povjerena je i numera za film Lele Zone.
– Bilo mi je lako igrati Maneta. Osjećao sam se kao da je uloga pisana za mene. Moram priznati da dugo nisam igrao nekog ko je ovoliko sličan meni, u svakom smislu te riječi – kaže Milan za naš magazin.
Koliko je bilo teško utjeloviti lik kojeg je nekada glumio Vojin Ćetković?
– Nisam se mnogo obazirao na to kako je neko igrao prije mene. Mane je u ovom dijelu mnogo ozbiljnije napisan nego u prvom dijelu. Mnogo teži zadatak je bio za igranje. Trudio sam se da Mane bude „živ čovjek”, što prirodniji i blizak narodu.
Budući da je film „Zona Zamfirova”, prvi dio, doživio veliku popularnost u cijeloj Regiji, koliko ste Vi i nova ekipa bili opterećeni slavom stare Zone?
– Iskreno, nismo bili opterećeni. Ovaj nastavak je mogao da ide i bez prvog dijela „Zone Zamfirove”. Priča novog filma je takva da je mogao da ide i kao zaseban film. Naravno da smo se vezali i za prvi dio i pokušali da sve to lijepo nastavimo.
Utisci koje su prenijeli svi koji su film imali priliku pogledati su i više nego odlični. Koliko Vam prijaju pozitivne kritike?
– Normalno da prijaju. Mnogo smo radili i trudili se i onda je nekako lijepo kada taj rad pohvale i kolege.
Radnja filma vjerno oslikava događaje, običaje, stil života prošlog vijeka. Kada gledate sa strane, koji Vam se period nekako više dopada? Koje su prednosti tih prošlih vremena, a koje ovih sada?
– Zasigurno mi se više sviđa period tih prošlih vremena od današnjeg vremena, jer je nekako bio mnogo iskreniji, pošteniji i s mnogo više ljubavi. Danas je sve brzo, niko nema vremena ni za šta, djeca nemaju normalno djetinjstvo, jer im kompjuteri i igrice to ne dozvoljavaju. Zbog toga dajem prednost tim prošlim vremenima.
Zanimljiv podatak je i da se vaši roditelji pojavljuju u filmu. Kako su se snašli u ulozi glumaca?
– Sasvim slučano i ta će mala scena zauzeti najljepše i najveće mjesto u mom srcu. Moja mama se našalila da bi voljela da se ona i tata pojave. Onda je tata kao negodovao malo i onda je mama slučajno rekla mnogo jaku rečenicu: „Ljubo, to će zauvijek ostati” i mene je to kupilo, jer sam shvatio da je mama potpuno u pravu.
Jako ste vezani za porodicu. U jednom intervjuu ste rekli da su roditelji Vaš najjači stub u životu. Šta su oni rekli nakon što su pogledali film? Da li su bili ponosni na svog sina?
– Moja porodica nikada nije bila sretnija. To vam kažem bez pretjerivanja. I sestre i mama i tata. Nevjerovatna je to sreća, a ja sam bio još ponosniji zbog toga.
Osim što ste sjajan glumac, Vi i jako dobro pjevate. Otkud ljubav prema muzici?
– Ne znam. Moja cijela porodica je muzikalna i stalno se pjeva. Vjerujem da je sve tako i počelo. Volim da pjevam i često to radim. Možda nekada napravim i neki koncertić etno muzike. Nikad se ne zna.
Otpjevali ste i naslovnu numeru „Lele Zone”, to je prvi put da ste nešto snimili, kako ste se snašli u ulozi pjevača i da li Vam je žao što se niste aktivnije posvetili muzičkoj karijeri?
– Nikad ni za čim ne žalim. Odavno sam shvatio da je suludo žaliti za nečim što je prošlo i za nečim što do sada niste uradili, jer život je pred vama. Ako je suđeno, onda ćete to i uraditi. Nije mi bilo teško da otpjevam numeru „Lele Zone”, jer je jako lijepo urađena i približna je etno muzici. Imao sam čast da je baš ja otpjevam i drago mi je da ima gotovo milion i po pregleda.
Ovih dana često Vas pitaju kada ćete stati na ludi kamen. Da li Vas nerviraju takva pitanja?
– Ma ne. Oguglao sam na to. Znam da će se to desiti onda kad je Bog rekao da se desi.
Kakve karakterne osobine bi djevojka s kojom biste osnovali porodicu, trebala imati?
– Da je lijepo vaspitana, iz dobre porodice, da je lijepa za moj ukus, da umije da se smije i naravno da voli da pjeva ili bar sluša dok neko pjeva (smijeh).
Jeste li romantični i vjerujete li u ljubav do kraja života?
– Romantičan sam dovoljno, ne pretjerano, a vjerujem i u ljubav do kraja života.
Dok ste snimali film „Zona Zamfirova”, mediji su Vas često spajali s kolegicom Brankicom Sebastijanović. Na ekranu, na slikama, Vi zaista izgledate kao lijep par. No, takve situacije mogu biti i jako neprijatne za oboje. Kakve su bile Vaše reakcije na ove spekulacije?
– Pisalo se previše, ali se i završilo na tome. Brankica i ja smo odlični prijatelji i nikada ništa više nismo imali.
Da li ste sretan čovjek?
– Sretan sam čovjek. Imam divne roditelje, savršene sestre i prelijepe sestriće. Meni je to dovoljno za sreću.
Bili ste u Sarajevu, kakve uspomene nosite i šta Vam se najviše dopalo?
– Volim da dođem u Sarajevo. Nosim divne utiske. Dobri ste domaćini, lijep vam je grad i imam mnogo toga lijepog da se vidi.
Za sami kraj našeg razgovora, možete li nam reći, kada će se film „Zona Zamfirova 2″ premijerno prikazati u Sarajevu?
– To stvarno ne znam, jer se ja za te stvari ne pitam, ali premijera u Sarajevu će sigurno biti.