Naša redovna čitateljka Marijana Zulić iz Tuzle s nama je podijelila utiske nezaboravnog putovanja u daleki Zanzibar. Sa suprugom Almirom obišla je najpoznatije destinacije ovog turističkog bisera, između ostalih Kameni grad, kuću Freddiea Mercuryja, ali i upoznala pleme Masai, te uživala u lokalnim delicijama.
Dok mnogi biraju Tursku, Grčku ili hrvatski Jadran za ljetovanje i odmor, bračni par iz Tuzle Marijana i Almir Zulić biraju daleke i egzotične destinacije, poput Mauricijusa, Tajlanda ili Zanzibara. Prije dvije godine, povodom 25. godišnjice braka, Marijana i Almir putovali su na Mauricijus, dok je ove godine njihova destinacija bila Zanzibar. Na tanzanijskom arhipelagu u Istočnoj Africi proveli su nezaboravne dane.
– Toliko nam se svidjelo provesti bar petnaestak dana zime na dalekoj egzotici, da smo odlučili zamijeniti ljetni odmor za zimski. Prošle godine je bio Tajland, a ove Zanzibar. Šta reći o dragulju usred Indijskog okeana? Raj na Zemlji se čini blaga riječ. Toliku ljepotu je teško dočarati slikama i riječima – kaže Marijana za “Azru”.
Suprug i ona su letjeli relacijom Beograd-Dubai-Zanzibar, za šta im je ukupno, kažu, trebalo 12 sati leta.
Kameni grad
– Putovanja organiziramo sami, bez agencija. Kada na vrijeme počnete pratiti cijene, uvijek se mogu naći aviokarte po akcijama, a hotele preko stranica predviđenih za to. Još u junu smo kupili karte, a išli smo u drugoj polovini januara. Plan je bio da posjetimo četiri mjesta: Stone Town, sjever N’gwi i istočnu obalu, mjesto M’tambwe i Jambiani – kažu nam.
Zanzibar od 1963. godine pripada Tanzaniji, a nekada je bio glavno mjesto za kupovinu i prodaju robova, zbog čega je većina stanovništva njihovi potomci.
– Bio je pod vlašću Arapa, a prvi Evropljani koji su došli na otok bili su Portugalci. Iako su 97 posto stanovništva muslimani, utjecaj svih religija se osjeti. Samo ime znači Otok crnih. Jedan su od najvećih izvoznika začina, pogotovo klinčića. Mi smo naše putovanje počeli u Stone Townu ili Kamenom gradu, sedam kilometara udaljenom od aerodroma. Grad je pod zaštitom UNECSO-a zbog starih građevina, te je luka za teretne brodove i kruzere.
Od svih navedenih znamenitosti, budući da je mjesto poznato i po rođenju jedne od najvećih legendi rocka, Freddiea Mercuryja, bračni par Zulić nije nikako želio propustiti vidjeti i njegovu kuću.
– Ispred njegove kuće ćete uvijek zateći mnogo obožavatelja. Grad podsjeća na dalmatinske gradove, s mnogo sokaka, poput labirinta. Velika pijaca prepuna voća, začina, suvenira…, posebna je priča – govore nam, dodajući koliko ih je očaralo lokalno stanovništvo.
– Na cijelom otoku ljudi su toliko ljubazni i srdačni. Pozdrav im je jambo i niko neće kraj vas proći a da vam se ne javi. Osjećaj za vrijeme nemaju, uzrečica pole pole označava polako, polako. Službeni jezik je svahili, a svi govore solidan engleski. Hrana im je, također, odlična. Sadrži mnogo ribe i povrća.
O voću da ne govorim. Na svim ovim egzotičnim destinacijama ćete se nauživati okusa manga, papaje, ananasa, licija… Hrana i objed su im ritual. Budući da žive u velikim zajednicama, hrana kod njih predstavlja užitak.
Nakon trodnevnog boravka u Kamenom gradu, Marijana i Almir su krenuli put sjevera. Za tu potrebu su koristili usluge jedne vrste kombi prevoza.
– Nije rijetkost vidjeti kombi pun koza, žena, djece i tepiha, naprimjer. Ceste su pune rupa,vidite kućice od blata i slame, žene kuhaju vani u velikim loncima, a musava dječica svuda trčkaraju. Međutim, svi se smiješe.
Njihove naredne tri destinacije su, nastavlja priču Marijana, bile obale s kilometarskim plažama, tirkizni i beskrajni okean koji se spaja s nebom.
– Nešto veličanstveno i nestvarno! Bili smo smješteni u bungalovima s palminim lišćem, doslovno iz kreveta idete na pijesak, poput pudera i u okean. Pijenje jutarnje kafe uz izlazak sunca je nešto savršeno! Duž tih obala je mnoštvo restorana i kafića, išli smo na izlet na pučinu i ronili s delfinima.
Muškarci ranom zorom love ribu i svi restorani meni za večeru istaknu popodne, izbor ovisi o ulovu.
Jeli smo barakudu, tunu, hobotnicu, sabljarku… uz mnoštvo povrća i riže s raznim začinima – kaže Marijana.
Madam karamela
Lokalni mališani uglavnom odrastaju na plaži, kaže nam bračni par Alić, koji ih je redovno častio bombonama zbog čega je Marijana dobila nadimak madam karamela.
– Istočna obala podložna je velikim osekama, ali to predstavlja posebnu čar. Namazani visokim zaštitnim faktorom i šeširom hodali bi po 1-1,5 kilometar do pješčanih sprudova i do dijela gdje se okean više ne može povući. Kupanje ovdje je bilo savršeno. Oko tri popodne okean bi polako nadolazio. U blizini našeg mjesta nalazio se i čuveni restoran “The Rock”. Smješten je na stijeni koja izvire iz okeana i vaš dolazak i odlazak ovisi o plimi i oseki. Rezervirati za ovo mjesto morate mjesecima unaprijed – govori Marijana.
Neizostavan dio putovanja u Afriku bilo je i upoznavanje Masai plemena, jednog od najstarijih plemena u Africi.
– Po cijeli dan šetaju plažom, razgovaraju s vama i diskretno nude svoj nakit. Masai ne jedu ribu i piletinu, prepoznatljivi su po crvenim plaštevima, dva pečata na obrazima, izvađenom donjem zubu i velikim probušenim usnim resama. Mi smo išli i u sela koja se nalaze odmah iza hotela. Nismo se mogli načuditi u kakvim nastambama žive. U tom dijelu Afrike nema gladi, love ribu i siju povrće, svaka kućica ima kokoši, patke, neki i koze i krave. Krave slobodno šetaju i naletjet ćete na nju i na plaži i na cesti. U selu se dječica u sekundi sakupe oko vas, žene vas nude svojom hranom dok veliki osmijeh im ne silazi s lica. Mogla bih danima pričati o ljepoti te zemlje, o dobroti i srčanosti ljudi…
Afrika je nešto posebno, ovo nam je treća posjeta i ona ostaje zauvijek u srcu. Hakuna matata!