O poremećaju rada štitne žlijezde, njenim ranim simptomima, uzrocima i izlječenju govori nam specijalist nuklearne medicine – tireolog i profesor na Medicinskom fakultetu u Tuzli, Amra Jakubović-Čičkušić. Svoje bogato stručno znanje i iskustvo pretočila je u jedinstvenu knjigu „Ultrazvučna dijagnostika štitne žlijezde”.
Razgovarala: Selma Hodo
Štitnjača je endokrina žlijezda, smještena na prednjoj donjoj strani vrata. Osnovna njena funkcija je proizvodnja hormona, koji su bitni za normalno odvijanje svih metaboličkih procesa u organizmu, kao i za rast i razvoj tkiva i organa. Na osnovu ovog možemo zaključiti da hormoni štitne žlijezde djeluju na gotovo svaki organ i organski sistem. U posljednje vrijeme sve veći broj žena i muškaraca mlađih od 40 godina ima poremećaj rada štitne žlijezde. Jedan od najstručnijih tireologa Amra Jakubović-Čičkušić, pretočila je svoje znanje i skoro 30-godišnje iskustvo u obradi desetaka hiljada bolesnika u jedinstvenu knjigu „Ultrazvučna dijagnostika štitne žlijezde”. Knjiga sadrži brojne slikovne prikaze tamošnjih pacijenata, što samo govori o koliko bogatom kliničkom i istraživačkom iskustvu se radi.
– Ideja za pisanje knjige nastala je 1994. godine, kada sam u nuklearnoj medicini u UKC Tuzli uvela ultrazvučni pregled, aspiracijsku citodijagnostičku punkciju štitne žlijezde pod kontrolom ultrazvuka, metodu sklerozacije toksičnih adenoma i metastaza malignih tumora štitnjače u limfne čvorove vrata. Svoje dugogodišnje iskustvo i mukotrpan, ali veoma plodonosan rad s pacijentima, sažela sam u ovu knjigu, koju smatram krunom svog kliničkog rada – kaže za „Azru” Jakubović-Čičkušić.
Ovo je prva knjiga iz tireologije na našim prostorima. Kome je namijenjena?
– Predstavlja cjelovit i sistematičan način obrade svih oblasti iz tireologije (embriologiju, anatomiju, fiziologiju, patofiziologiju, savremene dijagnostičke i terapijske procedure). U našem okruženju ne postoji nijedna knjiga koja na ovakav način obrađuje sva važna područja iz ove oblasti. Ovo je prva knjiga iz tireologije na našim prostorima. Njome je učinjen značajan pomak u proučavanju dijagnostike oboljenja štitne žlijezde, a ujedno popunjen i nedostatak stručne literature na našem jeziku. Pisana je na način da bude razumljiva širokom krugu čitalaca. Kritički orijentiranim znanstvenicima ova knjiga može poslužiti kao polazište i inspiracija, jer sadrži obilje tema za daljnja istraživanja. Ipak, knjiga je prvenstveno namijenjena liječnicima, mada sam mišljenja da se može koristiti i u dodiplomskoj nastavi kao i supspecijalističkoj edukaciji naših liječnika.
Šta je to poremećaj rada štitne žlijezde?
– Poremećaji štitne žlijezde se dijele na funkcionalne (poremećaj u proizvodnji hormona) i morfološke. Funkcionalni poremećaji uključuju smanjenu (hipotireoidizam) ili povećanu (hipertireoidizam) proizvodnju, izlučivanje ili djelovanje hormona. Morfološki poremećaji uključuju različite oblike struma (guše). Guša može biti difuzna (uvećana štitnjača bez prisustva čvorova) i nodozna (čvorasta štitnjača; uz prisustvo jednog ili više čvorova). Također, i strume mogu biti s urednom, smanjenom ili pojačanom funkcijom.
Poseban problem i izazov za kliničara predstavlja čvorasta bolest štitne žlijezde. Razlozi su brojni. Čvorasta (nodozna) struma se često sreće u našoj kliničkoj praksi. Može biti benigne (dobroćudne) i maligne (zločudne) prirode. Javlja se u svim životnim dobima. Tok i prognoza ovog poremećaja su nepredvidljivi.
Svjedoci smo da sve veći broj mladih ljudi obolijeva od štitne žlijezde. Kako osobe mogu prepoznati ovo oboljenje, koji su to simptomi?
– Kod odraslih osoba simptomi se javljaju postepeno i obično su umor, letargija, osjetljivost na hladnoću, suha i gruba koža, porast tjelesne težine zbog zadržavanja tekućine, promuklost, mialgija, nemogućnost koncentracije, opstipacija, poremećaji menstrualnog ciklusa… Često je i izgled pacijenta karakterističan.
Lice bolesnika je pastozno, blijedožućkaste boje kože, usporene mimike. Koža je zadebljana, hladna, potkožno masno tkivo povećano tako da koža djeluje edematozno (otečeno), ali se edemi ne mogu utisnuti na pritisak. Jezik je zadebljao, zbog čega je glas dubok i hrapav, govor je usporen, a artikulacija otežana. Frekvencija srca (broj otkucaja srca u minuti) je smanjena.
Koji su uzroci nastanka hipertireoidizma?
– Hipertireoidizam nije jedinstvena bolest. Uzroci nastanka su brojni i uključuju veliki broj različitih bolesti: autoimune (npr.Graves Basedowljeva bolest, difuzna autoimuna hipertireoza), bolest autonomije štitnjače (autonomni funkcionalni nodus, takozvani toksični adenom, multinodozna toksična struma) i ostali manje česti uzroci (upale štine žlijezde, funkcionalno aktivne metastaze diferenciranih karcinoma štitnjače…).
Također i simptomi hipertireoidizma (bez obzira na uzrok nastanka) očituju se na gotovo svim organskim sistemima. Najčešće prisutni simptomi i znakovi su: ubrzan rad srca, preskakanje srca, pojačana nervoza, nepodnošenje toplote, pojačano znojenje, gubitak ili porast tjelesne težine, prolivi, nepodnošenje napora, menstrualni poremećaji (uglavnom smanjena menstrualna krvarenja), poremećaj fertiliteta (plodnosti), umor, mišićna slabost.
Kad se preporučuje liječenje tabletama, a kada se preporučuje operacija?
– Iako je većina simptoma i znakova poremećaja rada štitnjače neprijatna i diskomformirajuća, većina njih se uspješno liječi. Terapijski pristup zavisi od uzroka nastanka bolesti. Kada se ustanovi hipotireoidizam, terapija je u najvećm broju slučajeva doživotna i podrazumijeva nadomjesnu hormonsku terapiju sa sintetskim hormonom (tiroksinom). U početku terapije, preporučuju se redovni kontrolni pregledi na šest-dvanaest sedmica. Postizanjem zadovoljavajuće nadomjesne terapije (normalizacija kliničkih simptoma i znakova i nalaza hormona) kontrolni pregledi se obavljaju na 1-2 godine.
Poseban problem predstavlja hipotireoidizam u novorođenčadi. Kasna dijagnoza ovog poremećaja dovodi do razvoja mentalne retardacije (kretenizma). Zbog toga je i uveden “TSH screening test” za bebe nakon rođenja, zbog pravovremenog otkrivanja ovog poremećaja i adekvatne nadomjesne terapije.
Hirurška terapija je rezervirana za velike strume (kopresivni sindrom) i suspektne maligne čvorove u štitnjači. Evropska tireoidna asocijacija (ETA) predlaže operativnu terapiju kao izbor u liječenju autoimunih bolesti (npr. Graves Basedow), dok Američka tireoidna asocijacija predlaže radiojodnu terapiju kao izbor u rješavanju ovih pacijenata. Kod mlađih osoba češće se predlaže operacija (totalna tireoidektomija – odstranjenje štitnjače u cijelosti) zbog nepredvidljivih efekata radijacije na plodnost i buduće potomstvo.
Kakva je prevencija bolesti štitne žlijezde?
– Općepoznato je da je štitnjača “šef metabolizma”, jer kontrolira sve metaboličke procese u svim stanicama u tijelu. Zbog toga bi bilo dobro prevenirati nastanak određenih poremećaja. Nažalost, specifična prevencija u nastanku poremećaja u štitnjači ne postoji. Ipak mogu se primijeniti neka pravila, kako bi se smanjio rizik u nastanku ovih poremećaja.
S obzirom na to da je dobro poznata činjenica, da je genetička (nasljedna) komponenta jako bitna u razvoju tireoidnih bolesti, to znači da je način života izrazito važan kod osoba s nasljednom komponentom. Potrebno je posložiti prioritete u životu i na taj način smanjiti utjecaj štetnih faktora okoline, naročito stresa.