Dok su djeca po romskoj mahali u Bihaću trčkarala i igrala se po naselju, braća Mersud i Ferdi Selman su vrijeme radije provodili kući, crtajući po sveskama, šarajući po ogradama, zidovima… Gdje god su njihove ručice mogle dosegnuti, tu su ostavile pisani trag. Vršnjaci su ih znali zadirkivati zbog toga, kao i što “preozbiljno” shvataju školu. Nisu se obazirali na to. Obrazovanje im je bilo na prvom mjestu. Zato su upisali i srednju školu, i to umjetničku.
Željeli su iskoristiti talent za slikanje, koji je nekoliko godina prije prepoznala njihova nastavnica likovnog Mirza Ibrahimpašić. Sada su studenti Akademije umjetnosti u Banjoj Luci. Mersud je na četvrtoj, a Ferdi na trećoj godini Studijskog programa likovnih umjetnosti. Uskoro će iz ove visokoškolske ustanove izaći s diplomom akademskih likovnih umjetnika, uz pomoć koje će, između ostalog, nadaju se, razbijati stereotipe o Romima.
Velika očekivanja
– Kod nas, u romskoj populaciji, ljudi se malo teže obrazuju. Nas dvojica smo pozitivan primjer drugim Romima, našim vršnjacima i mlađima, kojima poručujemo da mogu uspjeti, da ima nade za njih, da se mogu izboriti i postati što žele, samo ako su uporni – tvrdi Mersud.
U tome su sve vrijeme imali podršku roditelja, oca Murata i majke Sabine. Oni su za život zarađivali prodajući robu na pijaci. Navikli su na skroman život. Velika očekivanja imali su jedino od svojih sinova, a ima ih ukupno pet. Tri starija brata imaju porodice i oni rade na pijaci, kao i mama.
– Tata je, nažalost, umro. Nije dočekao da završimo Akademiju, a bilo mu je drago što studiramo. Divio se našim radovima… Kad sam bio dječak, mislio sam da neću biti umjetnik, iako sam znao da imam taj talent. Ništa mi nije išlo naruku. Kad sam crtao, stalno sam slušao komentare tipa: “Šta će ti to, idi radi nešto drugo. Od toga nema para”. I nastavnici su nam znali pristupati s predrasudama. Mislili su da smo kao većina Roma, da ćemo kad-tad napustiti školovanje. Nisu se htjeli truditi oko nas. Ali, uprkos svemu, mi smo danas tu, na Akademiji – ističe Ferdi.
S primanjima kakva su imali njihovi roditelji nije bilo lako finansirati školovanje dvoje djece. Zato su bili presretni kada su u srednjoj školi postali stipendisti organizacije Obrazovanje gradi BiH, čijem predsjedniku Jovanu Divjaku, kažu, duguju veliku zahvalnost. Ipak, za život su zarađivali i sami, prodajući svoje radove na pijaci. Prvu sliku kupila je njihova prijateljica za 30 KM. Na njoj je bilo naslikano cvijeće.
U majčinoj utrobi
Sada su tu neki novi motivi. Zanimljive su Mersudove slike fetusa (kaže da su to autoportreti), spokojnog u majčinoj utrobi. Takve su i njegove balerine, za kojima vlada velika potražnja. Tu je i “letva art”.
– To je vrsta instalacije, napravljena od oslikanih letvica. Uz pomoć njih pravim te 3d instalacije, kao i 2d na grafici. To je nešto posve novo u umjetnosti – kaže Mersud.
Najveća inspiracija za njegovog godinu mlađeg brata je more, morska obala, kupači…
– To me smiruje, opušta, jer ne volim buku u gradovima. Radio sam portrete kupača i autoportrete, tu temu još razvijam, bit će tu još mnogo dobrih slika – kaže Ferdi
Do sada su ih izlagali u Bihaću, Sarajevu, u Historijskom muzeju za Đurđevdan, te Milanu (u februaru prošle godine). Planiraju napraviti nove izložbe u martu i aprilu. Kritike profesora, ali i “običnih” ljubitelja umjetnosti su odlične i podsticajne. Ipak, ništa od toga ne bi bilo da braća ne vjeruju u sebe i svoj talent.
– Težak je život umjetnika. Moraš znati šta želiš i moraš se boriti za sebe, pomjeriti se s mjesta i pomjeriti granice umjetnosti. Niko to neće učiniti za vas, niko vas neće vući za rukav i reći: “Hajde, molim te, napravi izložbu”. Nisam odustao kad sam prodavao slike na pijaci, ni kad sam prvu prodao za 30 KM. Sad je moja najskuplja slika dostigla cijenu od 1000 KM. Zadovoljan sam našim radom. Ne mogu vjerovati da ću za nekoliko mjeseci biti akademski obrazovan čovjek, Rom, Cigan… Razumijete šta hoću reći. Neki ljudi nas ne podnose samo zato što smo se školovali. Govore nam da trebamo raditi na pijaci, a ja kažem bratu da mi moramo uspjeti u ovom što smo počeli. Završit ćemo školu i postati priznati umjetnici. To što se to nekome ne sviđa, njegova stvar – napominje Mersud.
[nggallery id=410]