Život s kućnim ljubimcem i odrastanje uz njega stručnjaci vide kao stalnu mogućnost učenja o odgovornosti, razvoju empatije, nesebičnosti i bezuvjetne ljubavi.
Činjenica je da pas i dijete mogu razviti uzajamno povjerenje, a ova komponenta njihovog odnosa iskorištena je i u terapijskim programima s djecom koja imaju teškoće psihološke ili socijalne prirode.
Životinje, a posebno psi imaju sposobnost da umire hiperaktivnu ili agresivnu djecu ako su i dijete i pas naučeni da se primjereno ponašaju jedno prema drugom.
Dokazano je da:
– se dijete uz psa osjeća sigurno i zaštićeno
– druženje sa psom potiče razvoj govora i pomaže djetetu da shvati svoje osjećaje i motive
– su psi često posrednici u odnosima djeteta sa svijetom odraslih
– druženje sa psom razvija u djeci osjećaj odgovornosti za sebe i druge
– dijete uči rješavati svoje probleme poistovjećujući se sa psom i rješavajući njegove probleme
– druženje sa psom pomaže djetetu da otkrije i pokaže svoje pozitivne strane
– djeca koja sa psom razviju pozitivan odnos lakše ostvaruju komunikaciju s ljudima i u međuljudskim odnosima bolje razumiju i tumače neverbalnu komunikaciju
Pozitivni efekti odnosa dijete – pas su mnogostruki. Dijete se uči upravljati i kontrolirati svoje ponašanje, što je jedna od važnih socijalnih komponenti. Uz psa se dijete osjeća važno i potrebno, a to utječe na jačanje njegovog samopouzdanja i samopoštovanja.