U velikom intervjuu za “Azru” crnogorski pjevač Sergej Ćetković govori o svojoj bogatoj karijeri, porodici, koja je njegov prioritet, odluci da zajedno sa suprugom Kristinom, s kojom je u braku čitavo jedno punoljetstvo, usvoji dvije djevojčice, njihovom odgoju, ali nam otkriva i poslovne planove za ovu godinu.
Rijetki su pjevači s ovih prostora koji ne pripadaju samo jednoj generaciji i čije pjesme nisu vlasništvo samo jednog vremena. Među takvim estradnim umjetnicima je Sergej Ćetković. Proći će, naime, još mnogo godina, doći će nove zvijezde, a generacije će pamtiti svevremenske hitove: “Ako te nije pronašla ljubav”, “Pogledi u tami”, “Znam da moja si”…No, Sergej put do srca regionalne publike nije pronalazio samo svojim hitovima, već i stilom života. Nikada ovaj Crnogorac nije bio tabloidan tip, niti ste ga kad mogli čuti da govori loše o svojim kolegama. Takva vrsta publiciteta ne veže se uz njegovo ime. Kad nemamo priliku slušati ga na nekom od nastupa, onda s vremena na vrijeme, imamo priliku vidjeti poneku fotografiju njega i njegove porodice, koje ažurni fotografi zabilježe u nekoj od crnogorskih šetnji ili jadranskih plaža. Supruga Kristina i njihove dvije kćeke osobe su koje njegov život čine ljepšim i potpunim. Intervju za “Azru” smo dogovarali prije božićnih praznika, no, Sergej nas je zamolio da sačekamo s razgovorom, jer je to period kad se on posvećuje isključivo svojoj porodici. Praznici su prošli, došlo je vrijeme za razgovor…
– Ne postoje ljepši i značajniji trenuci od onih koje provedeš sa svojom porodicom i svojim najbližima. Kićenje jelke, pisanje pisma Djeda Mrazu, pokloni. Sve ono u čemu smo i sami uživali kao djeca. U današnje vrijeme rijetkost je imati zajednički doručak, ručak, večeru… Svjestan sam brzine života, stresa i borbe za bolji život , ali ipak treba naći vremena za ono što je i što bi trebalo biti na prvom mjestu, a to je porodica – kaže Sergej.
Kako usklađujete privatni i estradni život? Koliko najduže možete biti odvojeni od svoje kuće?
– Nekako uspijevam odvojiti ono javno i privatno i dobro mi ide već 18 godina. Uvijek govorim da je sve stvar želje, ambicija i karaktera pa čovjek sam bira put kojim želi krenuti. U nedostatku onoga što bi trebao predstaviti ljudima, uvijek se bira neki, danas lakši i dostupniji put do medijskog prostora kojim dominiraju skandali i gluposti, jer, nažalost, u današnje vrijeme to javnost više zaokupi od bilo koje normalnije teme. Ipak, ja možda biram teži, ali ispravniji put i znam kuda želim ići dalje.
Dozvolite li sebi da kući s puta dođete praznih ruku?
– Kao mali sam uvijek dobijao poklone od svojih roditelja. Još pamtim taj osjećaj, iščekivanje da se vrate i doček na ulaznim vratima dok gledamo u kese i kofere, a moj otac neočekivano odnekud izvuče nešto za mene i mog starijeg brata. Znam koliko je to meni značilo i zato uvijek nađem vremena pa ih obradujem nekom omiljenom igračkom ili makar čokoladom.
Kao pjevač ne pripadate samo jednoj generaciji; vole vas žene, djeca…, praktično sve dobne skupine, u kojoj mjeri vas Vaša publika usrećuje?
– Srećan sam što se bavim poslom koji volim, koji me ispunjava i u kojem sam dobar. Vodim računa o svom javnom nastupu, jer imam djecu, kao i većina moje publike, a nikako ne želim biti loš primjer ili okidač za bilo čije loše odluke u životu. Zahvalan sam za podršku svih ovih godina i trudim se da to pokažem i vratim. Želim da pjevam, stvaram i bavim se muzikom bez presedana. Želim da moja karijera traje onoliko koliko ima muzike u meni.
– Kao što rekoh u svojoj novoj pjesmi: “To čovjek ne bira, to se tako rodi!” Svako od nas je rođen sa svojim otiskom i skrojen na svoj način. Negdje sam pročitao jednu divnu mudrost koja kaže: “Kakve su ti misli, takav ti je život”. Trudim se da svoj život i svoju muziku kreiram što čistije, kao sasvim običan čovjek, ne gurnut rukama popularnosti u neku drugu krajnost, koja često nošena uspjehom dozvoli čovjeku visine s kojih svi izgledaju mali i nebitni, a on veliki i nedostižan. S takvih visina pad je bolan i fatalan, pa se i dalje držim zemlje i hodam sigurno svojim putem, putem za koji smatram da je ispravan i nadam se da će biti dug i uspješan.
Godine 2010. i 2012., usrećili ste i usvojili dvije djevojčice, Lolu i Milu, iz Bijele. Kakvi su bili počeci zajedničkog života s kćerkama? Koliko su one tada imale godina i da li je bilo poteškoća? Ako jeste, na koji ste ih način prevazilazili?
– Kao i svaki drugi roditelji. Čekali smo rodu koja nam je prvo donijela Lolu, a kasnije Milu. U početku je trebalo vremena da se organizujemo, ali brzo smo uhvatili dobar ritam i sve je išlo kako treba. Nakon pelena, parkova, prvih koraka, danas se već bavimo pisanjem slova i matematikom, jer vrijeme prolazi nevjerovatnom brzinom i sve se brzo odigrava.
Nerijetko možemo čuti kako proces usvajanja zna biti kompliciran, opterećen s previše administrativnih zahtjeva i slično. Kakav je proces usvajanja u Vašem slučaju bio?
– Svaka država ima svoje zakonske procedure koje se moraju ispoštovati. Ako mene pitate, to je najlakši dio u cijeloj priči i u tim ustanovama možete naći dobre i predane ljude, koji vam žele pomoći i biti uz vas svakog trenutka. Ipak , najvažnije je donijeti odluku, željeti da postanete roditelj. To su velike odluke, odluke koje čovjek mora donijeti sam, uz pomoć i podršku svojih najbližih. Ne dozvolite da vašu sreću okuju i uspore predrasude i malograđanština, već budite svoji, budite srećni i usrećite. Ono što ću po ko zna koji put ponoviti, ali je bitno znati – roditelj nije onaj koji donese dijete na ovaj svijet, već onaj koji svoje vrijeme i svoj život pokloni njima, njihovom odrastanju, bezuslovno ih voli, oplemenjuje i čini sve da ih zaštiti i pripremi za život.
Sudeći prema fotografijama na društvenim mrežama, za kćerke i suprugu uvijek imate vremena i zaista izgledate kao jedna sretna i ispunjena porodica.
– Odnedavno sam aktivan na društvenim mrežama pa se trudim da i u tome budem oprezan i umjeren. S vremena na vrijeme sa svojom publikom podijelim neku fotografiju i mali dio svog života u kojem sam opušten i ponekad neozbiljan, jer želim da me upoznaju onakvog kakav sam van objektiva i reflektora.
Što se tiče slobodnog vremena, osim što se bavim poslom koji volim, nemam određeno radno vrijeme pa se lako organizujemo. Naravno, bez obzira na obim posla i putovanja, uvijek nađem vremena za svoje princeze. Ponekad spojimo lijepo i korisno pa zajedno otputujemo i dok tata radi, one uživaju i budu najbolja podrška na koncertima, navijajući iz prvih redova.
Trudite li se da kćerkama budete, prije svega, prijatelj i otac ili ste, ipak, izabrali strožiji način odgoja, vodeći se time da trebaju znati ko je autoritet u porodici?
– Trudim se da budem dobar roditelj, a to je oduvijek bila najteža i najznačajniija uloga koju čovjek može dobiti, pogotovo u današnje vrijeme kada se treba izboriti sa svijetom kakvim smo ga mi napravili, a kakav je pripao našoj djeci. Ipak, svako vrijeme svoje breme nosi pa se i mi moramo prilagođavati i baviti svojom djecom. Iako već hiljadu puta ponovljena tema, mislim da je kućno vaspitanje osnov svega i da djeca na primjeru svojih roditelja grade svoju ličnost i donekle karakter. Moraju poštovati roditelje na način na koji mi poštujemo naše roditelje. Nismo strogi, ali osnovna pravila se moraju poštovati. Kristina je istrajnija u tome i u većini situacija veći autoritet, a tata se i dalje trudi i pokušava, ali brzo bude razoružan njihovim poljupcima.
Član ste žirija u „Pinkovim zvezdicama” i uvijek na blag i odmjeren način komentirate takmičare. Da li tu proradi taj očinski osjećaj pa mališanima koji se takmiče sugerirate nešto na način na koji biste to učinili i svojim kćerkama?
– Naravno, kao i svaki roditelj gledaš da ih zaštitiš i nađeš pravi način kako i šta im reći. Mnogima se čini lako stati pred kamere i pjevati, ali zaista nije tako. Imam dovoljno muzičkog znanja i iskustva da mogu dati dobar i koristan komentar, ali smatram da je neuporedivo bolje pričati njihovim jezikom, pa ih kroz šalu opustiti, bez mnogo stručne terminologije. Učiniti im sam boravak u studiju što ljepšim i prijatnijim, jer takve trenutke će sigurno pamtiti cijeli život. Djecu treba podržati, pratiti njihova interesovanja i upućivati na ono što im leži i pristaje, a ne agresivno gurati u nešto što je vaš smjer i čime želite zadovoljiti svoje neostvarene ambicije.
Vaše pjesme su zaista nježne, romantične i melem za uši mnogim ženama. Da li ste i u braku takvi: romantični, nježni i brižni?
– Ja sam vam od onih za koje govore da su izumrla vrsta, iako se ne slažem s tim i znam da ih ima više nego dovoljno da se romantika ne zaboravi. Iako je nemoral i neukus kojim nas svakodnevno zatrpavaju definitivno upadljiviji, pojavi se naslov nekog vječitog romantika koji, tako mali i sitan napravi vatromet u očima onih koji sanjaju iste snove. Živim za trenutke koji liče na scene starih ljubavnih filmova, pa svakog dana izjvaljujem ljubav onoj koju volim i kada god mi se ukaže prilika priredim neko iznenađenje.
Da li je supruga ponekad ljubomorna zbog tih žena koje Vas i Vaše pjesme neizmjerno vole?
– Srećan sam što pored sebe imam nekog ko me razumije i koga razumijem, koga volim i ko me voli, onu koja je vrijedna svakog trenutka. Onu koju poštuješ i koja te poštuje, onu koja ti da snage i kaže da možeš u trenutku kada si spreman da odustaneš, onu koja ti je najbolji prijatelj, uvijek tu, u dobru i zlu. Moja supruga je divna osoba, svjesna mog poziva, moje karijere i potpuno me razumije i u svemu podržava.
S Kristinom ste u braku 18 godina. Šta je tajna vašeg sretnog braka?
– Nema nikakve tajne ili recepta koji bih mogao podijeliti s vašim čitaocima. Mi smo se jednostavno pronašli. Postoji mudra izreka čuvenog kompozitora Franca Šuberta: “Srećan je onaj muškarac koji pronađe pravog prijatelja, a najsrećniji onaj koji ga pronađe u svojoj supruzi”. Za sve treba imati sreće u životu, a čini mi se najviše u ljubavi.
Ušli smo u Novu godinu, kakva je prošla bila za Vas? Da li ste se na svim planovima ostvarili onako kako ste i zamislili?
– Prošla je bila uspješna na svim poljima, kako privatno, tako i poslovno. Kad kažem privatno, mislim na kvalitetno vrijeme koje sam proveo sa svojom porodicom i prijateljima, a na poslovnom planu je bilo mnogo dobrih koncerata, energije i muzike. Staru smo završili s nizom koncerata u beogradskom Sava centru i zagrebačkom Lisinskom, gdje smo održali dva fenomenalna koncerta, pa i novom pjesmom “Nek te ljubav dočeka”, koja je za veoma kratko vrijeme naišla na mnogo dobrih kritika, postala jako slušana i sastavni dio mog repertorara, koji smo pojačali pjesmama s novog CD-a.
Šta su Vam poslovni planovi za ovu godinu? Kad Vas možemo očekivati u BiH?
– Ima mnogo toga za reći i uraditi u ovoj godini. Mnogo dobre muzike, novih videospotova i dueta kojih do sada nije bilo u mojoj biografiji. Radujem se što ćemo se u nastavku koncertne turneje “Moj svijet”, koju smo počeli još prošle godine izlaskom novog CD-a ponovo družiti u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Mostaru i ostalim gradovima BiH.
