Nučnici su proučili podatke o unosu kofeina za gotovo 51.000 trudnica i podatke o dobitku na težini beba do prve godine te potom sve do osme godine života.
U usporedbi sa ženama koje su unosile manje od 50 miligrama kofeina dnevno, što odgovara količini manjoj od pola šoljice dnevno, tokom trudnoće one koje su unosile između 50 i 199 miligrama dnevno imale su 15 posto veće izglede imati bebu s prekomjernom težinom do prve godine života, utvrdilo je istraživanje.
S porastom unosa kofeina rasla je i težina djeteta.
Uz visoki unos od 200 do 299 miligrama kofeina dnevno tokom trudnoće bebe su imale 22 posto veće izglede imati prekomjernu težinu, a uz vrlo visok unos kofeina veći od 300 miligrama kofeina dnevno bebe su imale 45 posto veće izglede za prekomjernu težinu.
– Visoki unos kofeina tokom trudnoće bio je povezan s prekomjernim rastom bebe i pretilosti kasnije u djetinjstvu – kazala je autorica studije Eleni Papadopoulou iz norveškog instituta za javno zdravstvo.
– Rezultati podupiru sadašnje preporuke za ograničavanje unosa kofeina tokom trudnoće na manje od 200 miligrama kofeina dnevno – kazala je Papadopoulou.
– Zbog toga što je studija otkrila rizik prekomjerne težine beba i kod majki koje su konzumirale manje kofeina od toga umnožavaju se dokazi na temelju kojih bi trudnice mogle razmisliti o potpunom izbjegavanju kave i gaziranih napitaka koja sadrže kofein – dodaje Papadopoulou.
Nijedno istraživanje ne može definitivno dokazati koja je razina kofeina sigurna u trudnoći zbog toga što naučnici neće zbog etičkih razloga provoditi testiranja na trudnicama zbog potencijalne štete kako njima tako i bebama.
Kofein brzo prolazi kroz posteljicu i povezuje se s povećanim rizikom pobačaja ili poremećaja razvoja fetusa, pokazala su ranija istraživanja.
Neke studije na životinjama također sugeriraju da izloženost kofeinu u maternici može pridonijeti promjeni apetita kod bebe i prekomjernom debljanju ili promjeni područja mozga koja igraju ulogu u reguliranju rasta i metabolizma, kaže Papadopoulou.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu BMJ Open.