Razgovarala: Milica Brčkalo
Elmedin Kikanović, naš košarkaški internacionalac, u julu ove godine dres „A.S Monaco Basketa“ zamijenio je onim turskog tima „Ormanspor“, te se s porodicom, suprugom Marinom i sinom Lavom, preselio u Ankaru. Elmedin ističe da su turska neposrednost i gostoprimstvo učinili da se lako i brzo adaptiraju na novo životno okruženje, a njemu kao profesionalcu nije dugo trebalo da pokaže svoj sportski kvalitet, te da dođe do statusa najboljeg strijelca lige. Uspješni bh. košarkaš za naš magazin govori o novom klubu, rezultatima, ali i o porodičnoj idili u kojoj svakodnevno uživa.
„Ormanspor“ je sedmi klub u Vašoj košarkaškoj karijeri. Koliko je svaka promjena kluba bitna s aspekta napredovanja u karijeri, a koliko stresna, jer podrazumijeva promjenu saigrača, države…?
– Gledano kroz prizmu današnjih trendova, kada se uglavnom potpisuju jednogodišnji ugovori, mogu reći da sam imao sreću da ekipe ne mijenjam toliko često, jer sam se u klubovima zadržavao po nekoliko godina. Kažem sreću, jer ne volim selidbe i to da često mijenjam sredine. Svi prethodni klubovi su bili odlično organizirani, te smo moja porodica i ja na raspolaganju imali sve što nam je trebalo za normalan život. Igrom slučaja smo upoznali i istok i zapad, od Sibira do Azurne obale. Promjene su svakako stresne, posebno početni period adaptacije, ali su i neophodne, jer se svaki sportist vodi ambicijom i glađu za uspjehom. Karijera je relativno kratka i sve prilike se moraju iskoristiti. Život u Ankari prija mojoj porodici i odlično smo se uklopili u turskoj prijestolnici. Ovaj grad od skoro šest miliona stanovnika je najveći u kojem smo, do sada, živjeli, a tradicionalna turska srdačnost, neposrednost i gostoprimstvo su učinili adaptaciju lakšom i bezbolnijom.
Šta mislite da će prelazak u sadašnji tim značiti za Vašu karijeru?
– Turska košarkaška liga kotira kao jedna od tri najjače u Evropi. Veliki je izazov nastupati ovdje, a ugovor sam potpisao vođen sportskim motivima. Klub prvi put igra u elitnom rangu turske košarke, ali je vrlo ambiciozan i dobro organiziran.
Za samo nekoliko mjeseci boravka u novom klubu ste dobili status najboljeg strijelca lige. Možete li se prisjetiti kakve ste ambicije imali kada ste tek počinjali igrati košarku i jeste li ikada mislili da ćete stići tako daleko?
– Kao i u svakom kolektivnom sportu, jedino je važan uspjeh ekipe, te se trudim da maksimalno doprinesem kolektivu. Ljudi u klubu imaju veliko poštovanje prema meni, ali i visoka očekivanja i svakim treningom i utakmicom se trudim da se odužim i to opravdam. Iskreno, nikad nisam razmišljao predaleko. U tim tinejdžerskim danima sam imao zaista zgusnut raspored jer sam uz dva treninga dnevno pohađao i Gimnaziju „Meša Selimović“ u Tuzli, te je moj fokus bio na dnevnim osnovama. Bilo mi je bitno da uradim dobar trening, da pružim maksimum i da, uz sve napore, nađem vremena za učenje. Mogu reći da sam zahvaljujući tom pristupu i ostvario dosadašnje rezultate.
Pravite li inače velike planove ili ste jedan od onih ljudi koji puštaju stvari da se prirodno dešavaju?
– Generalno, ne pravim velike planove. Kada si profesionalni sportist, teško je praviti neke dugoročne vizije, jer se sve može vrlo brzo promijeniti i to koliko ćete se zadržati u nekom klubu ne zavisi uvijek od vas. Uživam u trenutku i puštam stvari da se prirodno dešavaju.
Nije tajna da uspjeh u profesionalnom sportu podrazumijeva i određenu vrstu odricanja, te disciplinu i posvećenost. Koliko to utječe na privatni život?
– Dosta utječe, jer je sve podređeno profesionalnom uspjehu. Nije dovoljno uraditi dobar trening i očekivati vanserijske rezultate. Profesionalni sport iziskuje mnogo i ako želiš da opstaneš na vrhunskom nivou, moraš da ulažeš u sebe. Poseban režim ishrane, oporavak od treninga i redovan san samo su neke od stvari koje čine moju svakodnevicu. S druge strane, život nije samo košarka i jasno je da se nekad moraš osvježiti, raditi i misliti o drugim stvarima. No, karijera je relativno kratka i zato je, trenutno, većina stvari podređena sportu.
Čemu kao profesionalni sportist težite, a da do sada niste ostvarili?
– Volio bih se naći u ekipi koja igra Euroligu, ali se ne opterećujem time. Ukoliko se desi, odlično, ukoliko ne, neću žaliti, jer su to stvari na koje ne mogu da utječem. Igrao sam u Srbiji, Rusiji, Njemačkoj i Francuskoj, a sada sam u Turskoj. Od jačih evropskih liga bih, do kraja karijere, volio da se oprobam u Španiji ili Italiji, te da time zaokružim evropske putešestvije.
Kompletan intervju čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.
