Memo je radoholičan, vrijedan, odgovoran, voli pomoći drugima i ne dâ obraza. Bila sam trudna kad je on ušao „Farmu“, a starije dijete je imalo 16 mjeseci. Kad je krenuo, predvidio je da će ostati samo 15 dana. Tada sam mu rekla: „Vidimo se mi za tri mjeseca.“ Kaže on: „Nemoj me, Boga ti, zezati, pusti me“, a ja mu tada spremam stvari za upravo tih 100 dana. Znala sam da će pobijediti.
Memo ustaje u četiri ujutro, već u pet izlazi iz kuće, a u šest je na poslu. Onda se vrati s jednog posla pa ode na još jedan i to je začarani krug obaveza. Za svaku sjednicu se priprema, uči, čita. Nikada nije otišao s kafe na sjednicu, nego je sjeo, pročitao materijale i odgovorio na sve zahtjeve koji će biti na dnevnom redu
Nećemo se folirati: glava kuće sam ja. Memo već sada ima inicijativa isplaniranih za svoj sljedeći mandat od četiri godine. Meni je najbitnije i osnovno da on radi sto posto za svoju platu i za svoj narod. Malo ko zna šta je sve Memo uradio u Pazariću, jer Memo nema vremena za marketing, a on će i u vatru skočiti da bi nekome pomogao
Sulejman Memo Haljevac kod kuće je sve samo ne onakav kakvim ga vidimo u javnosti. Malo ko može i zamisliti da on ustaje u najraniju zoru da bi stigao završiti sve dnevne poslove, kako u političkom, društvenom, tako i u voditeljskom radu. I kao rijaliti i kao političku zvijezdu možete ga simpatizirati ili ne, ali jedno mu se ne može osporiti. Vrijedan je, požrtvovan i odgovoran, bilo da se bori za pobjedu u „Farmi“ ili za popularnost „Đira s Memom“ ili za glas građana za koji će se boriti i 15. novembra na ovogodišnjim lokalnim izborima u BiH. Haljevac je treći na kandidatskoj listi SBB-a za novi zastupnički mandat u Vijeću sarajevske općine Centar. Oni koji ga poznaju, znaju i da se Memo u svim tim borbama daje maksimalno, ali jedna mu je važnija od svih – ona za porodičnu sreću, sklad i zdravlje.
I dok ga oni koji imaju ili su imali priliku s njim raditi opisuju kao neumornog radoholika, „Azra“ je sve o njegovom drugom licu, privatnom, kućnom, bračnom, roditeljskom, pokušala saznati iz prve ruke. Prvi put u medijima o tome govori Lejla Hodžić-Haljevac, Memina supruga, i to potpuno otvoreno, povodom 10. godišnjice braka, koju su proslavili 30. oktobra. Magistrica ekonomskih nauka za naš magazin je otvorila dušu i otkrila kako izgleda njihov zajednički život, kakvi su roditelji sinu Ajanu i kćerki Iman, kakav je Memo u njihova četiri zida.
Čime se Vi bavite?
– Magistrirala sam prije nego što sam rodila oboje djece. Međutim, krenula je „Farma“ pa politika i tako se sve redalo i onda sam se preusmjerila više na porodicu i djecu, ali pomažem i ocu u rukovođenju njegovim ugostiteljskim objektom. Treniram tri puta sedmično i, naravno, imam vremena i za sebe.
Proslavili ste ovih dana jubilej, deceniju braka. Šta se promijenilo za tih 10 godina?
– U suštini, nije se ništa promijenilo, osim ritma života. Memo mnogo radi. I prije je radio, ali nije toliko. Uozbiljio se, postao je drugačiji, smireniji. Vjerovali ili ne, mnogo je smireniji u odnosu na ranije godine i to je sasvim normalno i prirodno. Djeca su nam prioritet i sve se vrti oko njih. Jedno je u pretpubertetskom dobu, a drugo je krenulo u školu. Kako djeca rastu, i naše se obaveze mijenjaju. A kad je riječ o nama dvoma, sve je ostalo isto, trzavica nema, sve funkcionira kako treba. On ima moju podršku šta god radio, šta god želi, može, samo to treba biti sa stilom i dostojanstveno.
Memo je akademski slikar, političar, voditelj, šoumen, dvostruki rijaliti pobjednik. Kako se Vi kao supruga snalazite u toj njegovoj svestranosti i, vjerovatno, čestoj odsutnosti iz kuće?
– Ja nekada ne znam na kojem je poslu. Nazovem ga i kažem mu:„Lociraj se.“ Doslovno nemam pojma kad je na kojem mjestu. Radoholičan je, vrijedan i odgovoran. Posao kojeg se on uhvati, mora biti urađen ne 100 već 200 posto. On je čovjek koji cijeni svačiju pruženu ruku i to želi da vrati na neki način.
Ipak, kako ste prihvatili Meminu odluku da se bavi i politikom?
– Memo je od mene dobio punu podršku i za to. Mislim da on može mnogo toga da pruži, jer radi i želi da pomogne drugima. Voli pomoći komšiji, a samim tim i svojoj lokalnoj zajednici je potreban. On je sarajevsko dijete kojeg raja voli, ali i on voli raju. On ne dâ obraza.
Kakva su Vam sjećanja na Memino učešće u rijaliti šou „Farma“? Kako je sve bilo proživljavati i pratiti putem TV ekrana?
– Bila sam trudna kad je on ušao „Farmu“, a starije dijete je imalo 16 mjeseci. Kad je krenuo, predvidio je da će ostati samo 15 dana. Tada sam mu rekla: „Vidimo se mi za tri mjeseca.“ Kaže on: „Nemoj me, Boga ti, zezati, pusti me“, a ja mu tada spremam stvari za upravo tih 100 dana. Znala sam da će pobijediti, i tako je bilo. Nije moglo biti nikako drugačije. Na ulici nisam ni osjećala tada da to neko prati, niko me nije zaustavljao, pitao. Ipak, bila je opća pomama i zapravo niko nije spavao, svi su gledali „Farmu“. Težak period, dug i napet. On je otišao iz Sarajeva, otišao je kao Sulejman i tamo se prikazao kako jeste.
Otići tamo među njih dvanaest, u drugu državu i pobijediti, to je bilo vrlo diplomatski s njegove strane. I to pokazuje da Memi politika sto posto leži. Međutim, tada je koncept samog rijalitija bio mnogo drugačiji, kulturan u odnosu na ovo danas što se dešava. Današnji rijaliti su katastrofa.
Kako reagirate kada se o njemu pišu neki ružni komentari?
– Ja to ne čitam, jer znam s kim živim. Mene to ne zanima, ali on se mnogo sekira zbog toga. Djeci je sve to super i zabavlja ih. Pogotovo Imančicu. Njoj je fenomenalno što je tata poznat, oduševljena je time i pravi se važna. S druge strane, Ajan ima malo pritiska, malo mu je to počelo smetati jer misli da sve što mu se dešava, svaki njegov uspjeh kojem se posveti, to je zahvaljujući ocu. Ali, onda se on još više trudi.
Mogu da ga vole ili ne vole, pljuju ili hvale, i svi to rade s merakom, ali ga ne mogu ignorisati. Imate ljudi koji će za njega reći da je ubleha, ali on je meni kralj.
Kakav je Memo kao otac? Je li strog?
– Nikad. Kod njega sve može. Tri dana je s njima plakao da dobiju psa. Jer, on ne može sebi oprostiti da je u mogućnosti da im to priušti, a da to ne dobiju. Dok ja ne dam, njih troje sjede i plaču. Onda ga pitam: „Boga ti, dobro što oni plaču, ali što ti plačeš?“ On kaže: „Ja njima sve mogu da obezbijedim, toliko radim i toliko mogu, a ti meni ne dozvoljavaš i onda će mi oni sutra reći da im nisam ostvario sve što žele, a mogao sam.“ Dakle, o njegovoj strogoći nema priče uopšte. Ja sam tu glavna, samo pogledam nekog od njih i tu je kraj priče. Nema kažnjavanja, nema grubosti, nema forsiranja, ali razgovor je zaista bitan u odgoju djece.
Ipak su pobijedili i dobili ste još jednog člana?
– Imamo dvije papigice, tigrice Koka i Roka, a sada i psa Kana. Kan je centar svijeta, početak i kraj svega. Iskreno, nisam bila za to, jer sam se plašila hoćemo li moći odgovoriti svim izazovima koje pas nametne, nisam imala to iskustvo i nisam znala šta da radim s njim. Rekla sam da će nam uginuti treći dan, ali već sam se navikla.
Memo često putuje, radi s poznatim ličnostima? Ima li ljubomore u vašem braku?
– S Memine strane je nekad u početku bilo, što je sasvim normalno, sve su to dječije bolesti koje se prevaziđu s vremenom. Ja, kada sam rodila dvoje djece i kada sam došla u fazu da treba da poradim na sebi, svom zdravlju i izgledu, naravno da je tu bilo upitnika iznad glave, tipa: „A što ti to radiš?“. To će svaki Balkanac pitati. Međutim, lijepo se to složi, žena može sve kad hoće i nema potrebe za ljubomorom. A pogotovo ja da budem ljubomorna, nemam razloga. Ja se ne mogu porediti s tim ženama, nije to prepotentnost, ali jednostavno je tako.
Kako su Vaši roditelji prihvatili Memu i kako Vi njegovu majku?
– Za ovih deset godina nikada sa svekrvom nisam imala konflikt. Nikada nismo nijednu ružnu riječ razmijenili. Ona učestvuje aktivno u odgoju djece, kao i moji roditelji. Imamo jedna prema drugoj lijepo i veliko poštovanje i to je bitna osnova. Van pameti je da bude nesloge ikakve. To što mi ga je rodila meni je dovoljno. A, nema te stvari koju moja svekrva neće uraditi za nas. Naša djeca, njihova unučad, centar su svijeta. Moj otac je oduševljen Memom, jer je vrijedan i radišan, jer zna da ne treba da se brine da će meni i mojoj djeci nekad nešto faliti. To je otac i tako će svaki otac posmatrati, a i majci je isto tako super. Memo mnogo brine o mojim roditeljima. Uvijek je tu na raspolaganju kad mamu treba voditi doktoru, on je prvi tu da ide. Dakle, vrlo lijepa priča, bez ikakve napuhanosti, preuveličavanja. Vodimo normalan život uz mnogo poštovanja, odgovornosti i ljubavi.
A, ko je u kući glava porodice?
– Memo nikad neće odbiti ako mu kažem da nešto uradi, ali mu se mora reći kao i svakom muškarcu. Hoće pomoći, ali dok mu kažem, ja sam to već uradila. Glava kuće sam ja, mislim, nećemo se folirati, sve što se dešava u njegovom životu, s njegovim poslovnim planovima, u kući, dječije obaveze… Svi su konci u mojim rukama. Memo će odvesti Ajana na trening i vratiti se po njega, ali besmisleno mi je da usisava kuću.
Koliko kao porodica imate vremena za sebe?
– Vrlo malo. Svakog vikenda Ajan ima utakmice i svakog vikenda smo na fudbalskim terenima. Nekada idemo na planinu, ako vrijeme dozvoljava i ako nemamo obaveza. Ali, u toku sedmice je mimoilaženje kroz kuću. Ajan ima osam puta sedmično trening, dvije utakmice u toku sedmice, škola. Kad je zbog pandemije kombinovani sistem nastave, onda sam jedne sedmice i učiteljica, a jedne odvodim i dovodim djecu.
Kako se snalazite u ovo vrijeme pandemije Corona virusa?
– Tako je kako je. Mi nemamo nikakav otpor prema tome, moramo se pridržavati mjera zaštite. Teško jeste, Ajan nije trenirao, onda online škola, nemogućnost izlaska djece vani, parkovi su im misaona imenica… Ali, proći će i to.
Deset godina zajedničkog života nije malo u današnje vrijeme. Šta je recept dobrog i kvalitetnog braka?
– Nema stege, nema ograničenja, nema pitanja „gdje si“, nema potpitanja „zašto“, nema provjeravanja, nema ljubomore. Sve je usmjereno ka jednom cilju, a to je da nam djeca budu odgajana u prirodnoj i zdravoj sredini, a kada tako razmišljate, nema kiksa. Nisam ja bitna, nije on bitan, bitna su djeca. Kada su djeca bitna, mi se usklađujemo s tim. Najlakše je problem napraviti, najlakše se rastaviti i otići. To nije primarni put kojim treba ići porodica. Porodica se treba održati, živjeti normalno. Žene danas imaju prohtjeve od muževa kakve ne mogu da razumijem. Oni moraju biti uspješni, posjedovati ovo ili ono… Čemu, zbog čega tako misle, pitam se. Ali, možda je naš uspjeh u tome što nema stege da on sve to mora stvarati.
Ali, gdje ste vas dvoje u svemu tome, nedostaje li međusobne pažnje?
– Memo je sada u usponu stvaranja svoje priče i bilo bi smiješno da ja svom čovjeku kojem je 39 godina tražim neku veću pažnju nego što mi je potrebno. Bit će vremena, bit ćemo, na kraju, u penziji.
Šta građani koji glasaju na izborima trebaju znati o Memi, a da to do sada nisu znali?
– Trebaju znati da on ustaje u četiri sata ujutro, već u pet izlazi iz kuće, a u šest je na poslu. Onda se vrati s jednog posla pa ode na još jedan i to je začarani krug obaveza. Memo se pred svaku sjednicu priprema, konstantno uči, čita. Nikada nije otišao s kafe na sjednicu. On je sjeo, pročitao materijale i odgovorio na sve zahtjeve koji će biti na dnevnom redu. Samouvjeren jeste, i to treba da bude svaki čovjek koji je odgovoran i postupa sabrano i smisleno svojim obavezama i onda nema kiksa.
Na izbore se ne izlazi tek tako da bi se glasalo za nekoga ko samo želi na kraju mjeseca dobiti paušal, nego za onoga ko ima cilj. Memo već sada ima inicijativa isplaniranih za svoj sljedeći mandat od četiri godine. On stoji iza svojih postupaka, a meni je u svemu tome važno da je on izuzetno pošten. Nema ga narod za šta optužiti ili prigovoriti nam da smo nešto dobili od politike. Uvijek je Memo imao, a i ja dolazim iz imućne porodice. Meni je najbitnije i osnovno da on radi sto posto za svoju platu i za svoj narod. On ne krade i neće krasti od naroda, već radi i radit će za narod.
Ipak, Memo je šoumen bez skandala, ali je stalno prisutan u medijima, dok, s druge strane, Vas kao njegove supruge nema u medijima. Kako to?
– Skandal možete napraviti za pet minuta, ali umijeće je ne napraviti skandal. Mi smo djeca ovog grada, a ovaj grad će sve oprostiti, ali neće kada se neko „uzvijezdi“. I zbog toga mi živimo i treba da živimo normalno. Memu znaju prije svega ovoga, nema foliranja, tako je kako je. A meni mediji nisu potrebni, nema potrebe da se namećem i eksponiram.
A je li Memo šoumen kod kuće, počinju li vaša jutra veselo?
– Nije Memo baš takav kod kuće. To je optička varka. Uvijek mi kažu: „Tebi je super, tebi je zanimljivo s njim“. On je apsolutno nezanimljiv kod kuće, zato što svu svoju energiju iscrpi među ljudima i na sve poslove, dovoljno je samo da uradi „Đir s memom“. Ja sam u kući zanimljivija nego Memo, dok on sjedi, odmara i razmišlja. Vrlo je mirna situacija kod kuće. Nema tu nekog ludila. Iman i on se vrlo rano bude i onda tiho šapuću, jer ja ne dam niko da pisne dok se Ajan ne probudi i onda njih dvoje tamo šuškaju, pokušavaju da se iskradu i izađu, pa traže njene stvari, upale lampu na Meminom telefonu i traže garderobu iz ormara. Onda ih ja prepadnem, oni skoče… Bude svakakvih i smiješnih situacija, ali nije svakog dana tako.
Šta Memo voli da jede?
– Sve, što se i vidi na njemu. Kljukušu voli, ma sve voli, baš kao i naša djeca.
Je li teška Vaša uloga majke i supruge?
– Sve zavisi od stava prema tome. Meni nije teško zato što je to moj život. Ja sam to birala, naravno da nisam mislila da će sve biti ovako kako je sad, ali ne doživljavam sebe ni kao javnu ličnost niti se doživljavam ženom javne ličnosti.
Kakav je Memo prema drugima?
– Mogu se sjetiti Zavoda u Pazariću kojeg je Memo preokrenuo i obnovio. Kada je počeo tamo raditi, dolazio je kući „utačkan“ od boja, nije mogao da vjeruje u kakvom je stanju bio taj objekat, s čime su se štićenici tamo suočavali i kako su živjeli. Okrečili su prostorije u svijetle boje, jer je znao koliko to djeci treba, napravio im je šarene slike, njima su trebale svijetle boje za svijetle misli. Štićenicima u Pazariću podijelio je svoj broj telefona, oni ga stalno zovu, a on uvijek nađe vremena za njih. Uvijek ih tješi da se ne sekiraju, da će biti sve uredu, da ih on nikome ne da. On za njih sakuplja donacije stalno, zaista je mnogo uložio u cijeli taj projekt, kako bi djeci bilo bolje, a sve radi na svoj obraz. O tome rijetko ko zna, jer Memo nema vremena za marketing. Čak ni ja koja živim s njim ne znam koliko je on svijetu valjao. On to radi, jer prvo sebe postavi u sličnu sitaciju i zapita se: „Šta da se meni tako nešto dešava?“. Ne razmišljajući, on će i u vatru skočiti da bi nekome pomogao.
Kako na Vas kao Meminu suprugu gleda okolina?
– Za mene uvijek kažu da sam arogantna, prepotentna, opasna. Evo, nedavno, kad smo bili u jednom restoranu u Konjicu, poslije nas su na našu preporuku bili i prijatelji u istom lokalu. Kada su se vratili, pitam ih kako im je bilo, a oni kažu: „Pripazili su nas pravo zbog Meme, ali moramo ti nešto reći“. Rekoh: „Recite“, a onda mi ispričaju kako su tamo rekli da je „onaj Memo super, ali mu je žena opasna“. Meni to i odgovara, da mi se niko ne dodvorava, volim tišinu i mir u kojima funkcioniram.
Ajan je dedin, a Iman tatin nasljednik
– Ajan je talentirani dječak za fudbal i to je naslijedio od svog dede i igra otkako je prohodao, vrlo lijepo, odgovorno i precizno. Vrijedan je i u školi, odličan učenik, nemam zaista problema oko zadaće i jako je savjestan i odgovoran. S dedom razgovara o utakmicama, on ga savjetuje. Mislim da, ako bude sve kako treba, Ajan će biti dedin veliki nasljednik. A, Iman je nasljednica tate, ona je povukla Memin gen da fenomenalno crta. Već je osvojila treće mjesto na školskom takmičenju, a krenula je u školu prije dva mjeseca.