Kada vjeruješ u sebe i svoj talent, rad i trud, sigurno će uroditi plodom. Najviše volim pjevati na engleskom jeziku, ali sada nastojim i na francuskom i bosanskom. Potpisala sam ugovor s velikim francuskim producentom Brunom Berberesom, koji prati moj rad i na njegovoj sam listi umjetnika
Da talent ne poznaje granice niti pravi razlike bilo koje vrste, dokazuje uspjeh mlade muzičarke Lejle Burazerović (19), rođene u belgijskom gradu Liege, gdje i danas živi s roditeljima, rođenim Sarajlijama, i bratom koji je također rođen u Belgiji. Od malih nogu je počela pokazivati interes za muziku, tako da je tokom čitavog školovanja birala predmete koji imaju dodira s muzikom i umjetnošću. Uporedo sa svojim školovanjem pohađala je i muzičku akademiju i imala privatne časove pjevanja. Trenutno je na drugoj godini Fakulteta za komunikaciju i medije i govori tečno četiri jezika, a služe joj i za pjevanje.
Sa samo 16 godina oduševila je publiku u belgijskom muzičkom takmičenju „Voice Belgium“ izvedbom pjesme „When We Where Young“ pjevačice Adele. Žiri emisije imao je samo riječi hvale za njenu impresivnu interpretaciju, kojoj je ovo ujedno bilo i prvo učešće u nekoj muzičkoj emisiji, a magazin „Azra“ odlučio je Lejlu potražiti danas i pitati je kako je došla u muzičke vode, šta sad radi, čime se bavi, kakve su joj ambicije.
Kada ste se prvi put susreli s pjevanjem?
– Još kao djevojčica voljela sam da zabavljam svoje roditelje i njihove prijatelje pjevajući pjesme, prvo na francuskom jeziku, a poslije sam jako zavoljela pjesme od umjetnice Adele. Javila mi se želja da i ja jednoga dana postanem kao ona, nadam se. Eto tako se budi moja iskrena ljubav prema muzici.
Šta za Vas predstavlja muzika i koji žanr najviše volite?
– Mogu reći da je muzika moj najbolji prijatelj i veliki dio moga života, jer joj se mnogo prosvjećujem. Pjevanjem mogu da iskažem svoje emocije i mislim da je to najbolji način da ispoljim svoja osjećanja. Najviše slušam pop, rock, muziku iz ’70-ih. Od stranih volim Harryja Stylesa, Arianu Grande, Adele, Miley Cyrus, a od naših Dinu Merlina, Ninu Badrić, Mariju Šerifović. Jednom riječju, volim sve što je kvalitetno, i strano i naše.
Bili ste učesnica muzičkog takmičenja „Voice Belgium“ prije tri godine. Kakvo je to iskustvo?
– S nepunih šesnaest godina iskusila sam prvi put jedno veliko takmičenje – „Voice Belgium“, na kojem sam imala izuzetno veliki uspjeh, plasirajući se kao osma u finalu, i isto to takmičenje mi je, mogu reći, bilo i odskočna daska da se dalje bavim muzikom. Tamo sam imala priliku da sarađujem i radim s pravim profesionalcima u svijetu muzike koji su me učili i pripremali za moje scenske nastupe.
S kim biste voljeli sarađivati?
– S ljudima koji osjećaju muziku u svome srcu, pokazuju emociju i šalju poruku svojim slušaocima, među njima je veliki Dino Merlin.
Kako vidite svoju karijeru u budućnosti?
– Ja sam veliki optimist i nadam se i vidim sebe jednog dana kao internacionalnog umjetnika. Znam da je put težak i trnovit, ali sam veoma ambiciozna i sigurna sam da, kada vjeruješ u sebe i u svoj talent, rad i trud, urodit će plodom.
S obzirom na to da govorite četiri jezika, na kojem najviše volite da pjevate?
– Najviše volim pjevati na engleskom jeziku, ali sada nastojim i na francuskom i bosanskom.
Osim takmičenja u „Voiceu“, jeste li imali nekih angažmana, ponuda za nastavak karijere?
– Pohvalit ću vam se da sam potpisala ugovor s velikim francuskim producentom Brunom Berberesom, koji prati moj rad i na njegovoj sam listi umjetnika. Imala sam ponudu da radim turneju širom Francuske koja je nosila naziv „Ljetni hit“’, ali zbog trenutne situacije s pandemijom i sanitarne krize nije došlo do toga.
Je li teško napraviti solo muzičku karijeru u Belgiji?
– S obzirom na to da je Belgija jako mala država u kojoj se njeni stanovnici ne mogu pohvaliti posvećenosti muzici, jako je teško napraviti solo karijeru, ali opet kažem, vjerujem u svoje snove i nikada ne gubim nadu. Zato i neprestano radim.
Dolazite li u Bosnu, i kada ste bili posljednji put?
– U BiH dolazim s velikom radošću svake godine, ponosna sam na svoje korijene i jako sam vezana za Sarajevo, moje nane i moju tetku i moje prijatelje. Jednostavno, te topline i ljudskosti nigdje nema, volim sve što ima veze s Bosnom.