Žarko Marić, kuhar na Novoj BH: Sanela i ja želimo imati seosko domaćinstvo  

Piše: Lejla Bejdic

SONY DSC

 

Kuhinja me uvijek privlačila, tako da sam već u osnovnoj školi pripremao neka jela i eksperimentisao s receptima. Sjećam se voćne salate koju sam podijelio s djecom, a učiteljica se naljutila jer nije dobila dio. Ozbiljnije o kuhanju sam počeo razmišljati u srednjoj školi. Moj recept za savršen dan je mnogo smijeha, dobre radne kolege i priprema novih jela

 

Žarko Marić, profesionalni kuhar na Novoj BH, rijetko je javno eksponiran, osim kada vodi svoju emisiju “Dobar dan, Žare je” u sklopu emisije Nova IN. Žarko u toj emisiji savjetuje gledatelje kako da kuhaju, otkriva svoje klinarske trikove, ali ima i interakciju s gledateljima. Za one koji ga ne poznaju Žarko je rodom iz Zenice, ima 35 godina, sretno je oženjen Sanelom. Povezuju ih profesija i ljubav prema životinjama, tako da su se u njihov dom uselila dva psa i dvije mačke. U budućnosti žele imati seosko domaćinstvo s mnogo životinja. Za početak razgovora za “Azru” zanimalo nas je kako je jednom kuharu bilo stati i opustiti se pred kamerom.

– Neobično, mada je bilo i dobro, a i ostvario sam svoju veliku želju da kuham na televiziji. Ko god prvi put javno nastupi, sigurno ne može biti previše opušten i ležeran. Ali, s vremenom, kako sam upoznavao ljude i sâm sam se rasterećivao i svakim danom više uživao i u kuhanju i snimanju. Danas, u Novoj IN, uživam više nego ikada. Iza kamera je sjajna ekipa, uvijek raspoložena, dobro organizovana i onda sam i ja u takvoj atmosferi mnogo opušteniji. Mnogo smijeha, dobre radne kolege, priprema novih jela i imate recept za savršen dan. Svaki dan – kazao je Marić.

 

Imate li tremu kada se upale kamere?

– Uvijek je prisutna mala doza treme. Uvijek sam spreman, znam šta ću kuhati, namirnice su pripremljene, posložene, ali nije da mi je baš svejedno, to je više zbog odgovornosti prema poslu, kolegama, ali naravno i iz poštovanja prema svim ljudima koji nas gledaju.

SONY DSC

Kako ste se snašli u toj ulozi?

– Mislim da sam se snašao poprilično dobro, ipak sam spojio dva posla koja najviše volim i uvijek učim. Smatram da prostora za nadogradnju i usavršavanje uvijek ima. Također, osluškujem mišljenja i komentare publike i raduje me što uživaju u našim minutama druženja. Prepoznali su moju dobru energiju, koju pokušavam prenijeti i njima. Naravno, prihvatam i kritike, sve sugestije su dobrodošle.

 

Kakav odnos imate prema kuhanju, kuhinji i receptima, privatno. Kuhate li kući? Kome najviše?

– Hranu mnogo cijenim, tradicionalno sam odgojen, a po struci sam ipak profesionalni kuhar, a i privatno kuham, što je, pretpostavljam, rijetko za jednog profesionalca, ali ja zaista uživam u pripremi hrane i to mi nikada ne predstavlja problem. Naravno, volim i degustirati, što je vrlo očigledno.

 

Ko je na Vas najviše utjecao da se počnete baviti kuhanjem kao zanimanjem, kada se to dogodilo i kako?

– Iskreno, kuhinja me uvijek privlačila, tako da sam već u osnovnoj školi pripremao neka jela i eksperimentisao s receptima. Sjećam se voćne salate koju sam podijelio s djecom, a učiteljica se naljutila jer nije dobila dio. Ozbiljnije o kuhanju sam počeo razmišljati u srednjoj školi. Moji profesori Enisa i Iso su me podstakli za dalji rad. Prvi put sam se zaposlio sa 22 godine i to je početak moje profesionalne karijere, koju i danas uspješno oblikujem i nadograđujem.

 

Volite li eksperimentirati u kuhinji? Kombinirati namirnice i recepte? Ili više cijenite tradicionalniji pristup?

– Odrastao sam uz tradicionalnu kuhinju, često je i danas pripremam, ali navikao sam se s vremenom i na izvjesna eksperimentisanja. Volim kombinovati različite sastojke, začine, osmišljavati nova jela, uživati u različitim okusima, mirisima. Kuhanje je poput igre bez granica, svakog dana otkrivate nešto novo. Namirnice koje izgledaju nespojive, nama kuharima su prihvatljive i potpuno normalne za pripremu.

 

Šta Vama hrana predstavlja?

– Sve, prvo, izvor života, a zatim i uživanje za sva čula. Generalno, mi svi malo cijenimo i poštujemo hranu, pogledajte samo kolike količine namirnica se bace, a opet, s druge strane, imamo, nažalost, mnogo gladnih ljudi. Svijest bi se trebala promijeniti na globalnom nivou. Ali hajde, za početak, da svi prvo sebe promijenimo.

 

Imate li neku osobu, kuhara ili ne, koja Vam je uzor? Zašto baš ta osoba?

– Svi mi profesionalci, iz bilo koje branše, imamo uzore. Ne moraju oni biti ni popularni, ni slavni, mogu se ogledati jednostavno u bliskim ljudima, ljudima iz okruženja. Gdje sam god radio, uzori su mi bili ljudi koji se trude, cijene posao i zalaganje drugih, nesebično pomažu i od kojih uvijek možete naučiti i prisvojiti nešto novo, kvalitetno. Takvih primjera je bilo mnogo, čast mi je što sam imao priliku da radim s tim ljudima.

 

Na šta pomislite kada Vam neko spomene „domaću hranu“?

– Grah, sarmu i pitu. Zapravo, sva hrana koju su naše bake i nane pripremale, pripremamo je i mi danas, ali tada je ona imala poseban šmek.

SONY DSC

Volite li isprobavati jela koja nisu uobičajena kod nas, iz nekih drugih kuhinja… japanske ili kineske ili neke druge, možda?

– Naravno. Volim i jesti i pripremati, posebno kinesku kuhinju. Wok mi je omiljeni, tako jednostavan, a tako moćan.

 

Jeste li nekada kuhali nekome, a da mu se nije jelo svidjelo. Kako reagirate u toj situaciji?

– Jesam, iskreno. Pripremao sam ribu gošćama u restoranu, na početku mog profesionalnog rada, nisu je vratile, ali su me pozvale nasamo i naružile, jer riba nije bila pečena po njihovom ukusu.

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti