Vanja Stuhli jedno je od najprepoznatljivijih imena bh. tenisa. Jedina je žena među trenerima tenisa u Bosni i Hercegovini koja je položila najviši nivo. Svoju karijeru uspješno gradi kako u BiH, tako i u svijetu. Za naš magazin, Vanja je govorila o počecima karijere, uspjesima i statusu žene u bh. sportu, a razgovor počinjemo s temom odakle se javila njena ljubav prema tenisu.
– S nepunih pet godina roditelji su me upisali u tenisku školu kod mog prvog teniskog trenera Ramiza Delića Bare, kojem sam zahvalna za prve teniske korake i ljubav prema tenisu. Prvi teniski koraci su mnogo važni, kako bi dijete istinski zavoljelo ovaj sport i kako bi u svakom trenutku davalo svoj maksimum. Ja sam imala tu sreću da su moji prvi treneri u meni razvili ljubav prema tenisu, koji je kasnije postao i moj životni poziv.
Svoju trenersku karijeru počeli ste rano, te zabilježili velike međunarodne uspjehe. Koliko se time ponosite i kome dugujete zahvalnost?
– Ponosim se svim što sam dosad uradila, a zahvalna sam svojim trenerima, edukatorima, kolegama od kojih sam učila. Također, Teniskom savezu BiH koji me je uvijek podržavao. Smatram da je konstantno ulaganje i usavršavanje jedini pravi put, kako biste napredovali. Svaki seminar, susret s istaknutim ljudima iz ovog sporta meni je bio i profesionalni izazov, ali i iskorak u mojoj trenerskoj karijeri. Prilike za usavršavanje u bilo kojoj oblasti ne treba propuštati.
Prva ste trenerica tenisa u historiji BiH s položenim najvišim trenerskim levelom. Koliko ste cijenjeni u tom smislu?
– Koliko me cijene, mogla sam prepoznati tokom rada u drugim zemljama, kada su moj rad pratili u mojoj zemlji i često me pozivali da govorim o svom radu za medije. Sa zadovoljstvom mogu konstatovati da je moj rad zapažen i kvalitetno promovisan u medijskom prostoru Bosne i Hercegovine i naše regije. Lijepo je kada sredina i okruženje prepoznaju vaš kvalitet i kada vam ustupe prostor. Smatram da na taj način, zapravo, motiviramo druge mlade ljude i dokazujemo da je i iz okvira Bosne i Hercegovine moguće napredovati.
Vidite li potencijal da bi neko kod nas mogao naslijediti Vašu titulu?
– BiH ima trenerice s potencijalom da postignu mnogo u ovom poslu, samo ih treba prepoznati i pružiti im priliku za napredovanje i sticanje iskustva. Nekada prilike morate pronalaziti i sami, kreirati kontakte s ljudima iz tog svijeta, predstaviti se na pravi način. Jednom kada vaš rad prepoznaju u međunarodnim okvirima, pred vama se otvaraju nova poglavlja, susreti, kontakti…
S kim ste sarađivali do sada, a koga biste željeli trenirati?
– Sarađivala sam s igračicama širom svijeta, ne bih mogla nekoga posebno izdvojiti. Trenirala bih igračice iz BiH i u budućnosti.
Je li važnost tenisa u BiH zanemarena?
– Mislim da nije zanemarena, ali moglo bi se još mnogo toga uraditi. Potrebna je veća podrška za veće rezultate.
Može li se kod nas živjeti od tog posla?
– Može, kao i od drugih poslova. Potrebni su rad i velika požrtvovanost, i rezultati će doći. U drugim zemljama nije mnogo bolje nego kod nas, to sam i sama iskusila radeći u zemljama Evrope i šire. BiH može pružiti trenerima i igračima uslove za rad, vjerujem u to kao i u naš teniski savez, koji radi na tome.
Trenutno radite za Akademiju „Rafa Nadal“ u Kuwaitu, na programu razvoja tenisa. Kakvo je to iskustvo za Vas?
– Kuwait je zemlja koja nema tenisku tradiciju, oni se tek upoznaju s ovim sportom. Njihova kultura je mnogo drugačija i za mene je to novi izazov. Akademija „Rafa Nadal“ zadužena je za razvoj tenisa u Kuwaitu, i to je ono što radimo ovdje. Radimo na programu za juniore u kojem trenutno sudjeluje više od 300 djece. Ovo je prvi put u historiji da su u istoj grupi dječaci i djevojčice. Generalno je zanemaren položaj žene u sportu. „Rafa Nadal“ akademija također radi na promociji ženskog tenisa te trenutno imamo zapažen broj igračica.
Potpomažete promociju ženskog tenisa i položaja žena u sportu. Kakvo je zaista stanje kada je riječ o ženskim sportovima?
– Ne mogu govoriti o drugim sportovima, osim o tenisu. Samo mogu reći da su trenerice itekako potrebne sportu. Kad je riječ o BiH, zaista imamo zapažen broj aktivnih trenerica. Ono što je bitno jeste da se važnost njihove uloge prepozna, te da im se da podrška u daljem razvijanju i radu.
Zaduženi ste za edukaciju trenera u BiH. Koliki je to teret za Vas i jeste li zadovoljni dosadašnjim rezultatima?
– Ne mogu reći da je to teret. Sa zadovoljstvom ću raditi edukaciju za trenere, jer BiH, već sam to prije naglasila, ima veliki poncijal mladih trenera, a to je za njih velika šansa da se ostvare u ovom poslu i napreduju, te tako i tenis u našoj državi. Svoje međunarodno iskustvo, a imam ga mnogo, sa zadovoljstvom ću dijeliti i pružiti nesebičnu podršku mladim trenerima. Imam veoma dobra predviđanja jer imamo šansu da edukujemo još trenera, imamo kvalitetne igrače i vjerujem da će njihov rad i rezultat biti prepoznati u teniskom svijetu. Potrebno je samo malo dobre volje i poticaja.
Da niste teniska trenerica, čime biste se voljeli baviti?
– Ovaj posao me ispunjava, tako da ne razmišljam o drugim poslovima.
Gdje vidite sebe za 10 godina?
– Ne razmišljam tako dugoročno, ali se vidim u svojoj državi kao edukatoricu i trenericu koja potiče i pomaže mladim trenerima i igračima te doprinosi razvoju tenisa u BiH. Također, i dalje ću raditi na usavršavanju i nastaviti saradnju s ITF-om.