Moje sarajevsko jutro počinje u 4:30. Volim aktivni odmor, pa čak i kad imam slobodan dan, iskoristim ga za šetanje, boravak u prirodi. Uma (5) i Naja (2) su moj epicentar svijeta. Plan je da čim prije odem u Istanbul i dočekam koncert Dine Merlina
Uvijek nasmijano TV lice jutarnjeg programa “Sarajevsko jutro” Elma Kapidžić svaki dan nas budi svojim umilnim glasom, dobrim i pozitivnim pričama. Osim što je uspješna u svom poslu, ona je supruga i majka dvjema djevojčicama, Umi i Naji. Elma je s nama podijelila kako teku pripreme za jutarnji program, ali govorila i o izazovima, strahovima i nekim lijepim uspomenama koje nosi majčinstvo.
– Moje sarajevsko jutro počinje u 4:30. Moram da priznam da tada zavidim svim ljudima koji spavaju, no, iako prethod,i dan iskoristim za spremanje emisije, ipak i to jutro ostane mnogo posla koji moram završiti. Zbog osjećaja odgovornosti i prirode našeg posla da uvijek budemo informirani, do kasno u noć pratim aktuelnosti, čitam portale, a ujutro kad stignem u redakciju prikupljam sve servisne informacije koje su važne za taj dan. Šminkam se, oblačim i spremna i nasmijana, pozitivnog stava ulazim u studio da pozdravim naše vjerne gledatelje. Ispravan pristup i dobro raspoloženje su mi jako važni i određuju mi čak i dalji tok vođenja emisije. Ako imam stav da će biti uredu i kako treba, sigurna sam do kraja da će tako i biti.
Šta prvo uradite ujutro kada imate slobodan dan?
– Pijem kafu. Ne mogu bez kafe. Mogu, ali ne moram (smijeh). Volim aktivni odmor, pa čak i kad imam slobodan dan, iskoristim ga za šetanje, boravak u prirodi, da se vidim s dragim ljudima, da uradim stvari koje inače ne uspijevam uraditi kada je riječ o poslovnim obavezama. Nikad sebi ne priuštim da spavam i tako nadoknadim nedostatak sna i umor. Ja sam jedna nemirna i hiperaktivna djevojka i „trčanje“ da sve i svakome stignem čini me sretnom.
Kako se pripremate za emisiju i koji ritual prije početka svake emisije nikada ne preskačete?
– Pjesma je neizostavni ritual prije ulaska u studio. Dok se pripremam za emisiju, obavezno slušam nešto što mi u datom trenutku odgovara. Kao i svi, slušam što mi srcu godi i obično su to pjesme Dine Merlina. Dakle, pjevam i fokusiram se na lijepo, uvijek. Na sve ono što ja jesam, suštinski, a lijepo u svemu pronađem. U ljudima koji su tog jutra sa mnom u procesu realizacije jutarnjeg programa, pa do tema o kojima govorimo taj dan. I kada teme nisu lijepe, pronađem način da ih afirmativno tumačim.
I sami ste rekli da priprema emisija podrazumijeva i mnogo organizacije. Šta Vama pomaže da ostanete motivirani i fokusirani na radne zadatke?
– Mi svoj posao živimo, ne radimo, već ga nosimo sa sobom gdje god krenemo. Nekad je teško zbog svega što jedan dan nosi sa sobom, ali bitna je organizacija i stav da mi to možemo. Nekad nam događaji i svakodnevne situacije diktiraju i priče koje i ne volimo, ali mi ne smijemo biti pristrani. U svakom trenutku moramo biti objektivni promatrači okoline i na koncu plasirati tačnu i provjerenu informaciju onima koji nas prate. Po tome smo mi i prepoznatljivi. Mi smo servisni i porodični magazin i tu smo za sve informacije koje se odnose na sve građana.
Kada ste se počeli baviti voditeljskim poslom, jeste li imali tremu i kako ste s njom nosili? Šta Vam je u konačnosti pomoglo da se oslobodite straha i tjeskobe?
– Prije pet godina sam počela voditi emisiju “Dobre vibracije“, no to nije bio moj prvi posao, jer sam do tada radila u odjeljenju za odnose s javnošću. No, sticajem okolnosti, odluka tadašnje uprave koja je vjerovala da ja mogu obnašati i voditeljski dio posla, bila je moje prebacivanje u redakciju revijalno-zabavnog programa naše TV kuće, i nisam imala izbor osim da prihvatim ponudu, a da ostanem tu gdje su i počeli moji prvi profesionalni koraci. Trema postoji i danas, jer je odgovornost velika. Prvih 15 dana, kada sam postala voditeljica, proplakala sam, jer sam mislila da ja to neću moći. S vremenom sam zavoljela i tu stranu ovoga posla, ona donosi određene beneficije. Upoznaješ uspješne ljude, povezuješ se, širiš vidike, otvaraš sebi vrata za koja si mislio da ti nikad neće biti otvorena.
Jeste li se oduvijek željeli baviti voditeljskim poslom i zbog čega?
– Nikad. Željela sam biti psiholog. To mi je i danas neostvarena želja. Žurnalistika je bila B varijanta. Volim ljude, volim život i sve što nosi sobom, i dobro i loše. Iz lošeg uzimam pouke, a dobro samo dalje gradim. Uprtim mu put, da i ja budem bolja. Svaki dan, sama sebi, pa i drugima. Trudim se takav trag ostaviti i na one koji nas gledaju, prenijeti ono dobro u nama, da se to osjeti, ako se neko barem trunkom zarazi tim dobrom, ja sam uspjela. Moj dan je sretno završen, a sutra su novi izazovi tu da ih ostvarujemo. Na koncu, da bitke svakodnevne i dobijemo.
Majka ste dviju djevojčica. Koliko je teško balansirati između privatnog i poslovnog života? Da li uvijek jedno mora trpjeti ili ste Vi našli savršen model organiziranja svog vremena?
– Nije ništa savršeno, ali nije ni teško. Sve je onako kako vi želite da bude. Ako mislite da je teško, onda će i biti teško. I obratno. Stvar je dobre organizacije i da radimo uvijek, ali uvijek onako kako mi smatramo da je ispravno. Trudim se da niko ne trpi, ni moja porodica i prijatelji, ni kolege na poslu. Sve stignem, jer tako želim i pokušavam da na kraju dana budem sretna s onim što sam postigla.
Koji su najveći strahovi i izazovi s kojima ste se susreli kao majka dviju kćerki?
– Nemam strahove. Osim od Boga. Prolazno je sve, a strahovi su kočnica za ostvarenje ciljeva. Nisam panična po prirodi i volim da se uhvatim u koštac s onim što me koči, sputava i što mi ne da da idem dalje, što mi ne dozvoljava da rastem. Pa tako i sa svojim djevojčicama.
A najslađe uspomene?
– Svaki dan su najslađe uspomene. Uspomene su dio nas, umiremo s njima, određuju nas, jer ih stvaramo od momenta kada se ujutro probudimo do momenta kada navečer legnemo. Ništa ne izdvajam, želim da vjerujem da je svaki dan dragocjen i da svaki taj dan nosim ružičaste naočale, koliko god to nekad izgledalo i zvučalo nerealno.
Koliko je Vaš suprug Tarik involviran u brigu i odgoj djece?
– Mnogo. Ja sam popustljiva, on ja autoritet. Ali na način na koji bih i sama željela biti autoritet. Suština je da sve zajedno radimo, dogovaramo se, pružamo podršku jedno drugome kada god to možemo, pa i u odgoju djece. Oboje mnogo radimo, ja radim jutarnje smjene, Tarik cure vozi u vrtić, ja idem po njih, jer on kasnije dolazi kući, ali na dnevnoj bazi je dvosmjerna komunikacija. Trudimo se posvetiti vrijeme i pažnju jedno drugome, provesti kvalitetno vrijeme i kada smo sami, i s djecom. Umor i tempo života ne smiju biti izgovori ako želimo učiniti naš život ljepšim.
Šta Vaše kćerkice kažu kada vide mamu na TV ekranu?
– Obraduju se. I ne razumiju kako se mama pojavila na “na televiziji“. Male su one još. Uma (5) i Naja (2) su mamin epicentar svijeta.
Voditeljski posao sigurno Vas je naučio i brojnim beauty trikovima. Koji je Vaš omiljeni?
– Preferiram prirodno i ako bih morala birati, nikada ne bih koristila dekorativni make-up, osim da sakrijem podočnjake i da naglasim oči i usne. Trudim se da pijem mnogo vode, prvenstveno iz zdravstvenih razloga i zbog toga što je voda odlična kozmetika za našu kožu. Osmijeh je najbolji make-up, njim se uvijek ogrnem i kad je najteže osmijehom prekrijem sve strahove.
Kakvi su Vaši privatni i poslovni planovi za naredni period?
– Ne volim planirati, osim ako to nije putovanje, Bog određuje, a ja živim svaki dan onako kako najbolje znam. Želim nam svima ljubav i napredak, prije svega sa samim sobom. To je moj plan za život. Da ostanem zdrava i fizički i psihički, kao i svi ljudi oko mene, da smo dobri i da smo tu za one kojima je pomoć potrebna. I da, plan je da čim prije odem u Istanbul i dočekam koncert Dine Merlina.
Razgovarala: Selma Hodo-Petrović