Adnan Hasković (37) jedan je od najuspješnijih bosanskohercegovačkih glumaca. Svoju karijeru gradio je uz velika glumačka i rediteljska imena, a ostvario se i u brojnim svjetskim značajnim projektima. Adnan je trenutno na snimanju novog filma „Zaliv“, renomiranog crnogorskog reditelja Draška Đurovića. Igra glavnu mušku ulogu, zajedno s kolegom Muhamedom Hadžovićem, a, kako nam je otkrio, ovo je za njega velika radost. Dotakli smo se i tema privatnog života, ramazana, ali i planova za naredni period.
Kako je došlo do saradnje s režiserom Draškom Đurovićem?
– Na jedan spontan način, s obzirom na to da je moj prijatelj Muhamed Hadžović bio kastan za tu glavnu mušku ulogu nekoliko mjeseci ranije, i već je bio u ozbiljnim fazama pripreme za taj film, a dijelom su već neke fragmente i snimili. S glumcem koji je trebao da igra drugu glavnu mušku ulogu doslovno pet dana prije snimanja je došlo do nesporazuma i raskinuo je saradnju. Nakon toga je Draško s producentom Karlom Kalezićem ostao u jednoj bezizlaznoj situaciji. Od Muhameda su tražili preporuku nekoga za koga on smatra da bi bio dobar izbor za tu drugu glavnu ulogu. On je preporučio mene. Odmah sam se čuo s Draškom i Karlom, oni su pregledali moj CV i odmah smo se uklopili na obostrano oduševljenje. Upao sam pet dana uoči snimanja i intenzivno krenuo raditi na izgradnji karaktera, akcenta i tako je došlo do saradnje.
Zajedno s kolegom Muhamedom Hadžovićem radite na novom projektu. Kakve nosite utiske i kakva je saradnja s ostalim kolegama?
– Radujem se, Muhamed i ja imamo neki naš kodeks. Gdje god imamo priliku da zajedno sarađujemo, jedan drugog podržavamo i predlažemo. Imali smo već nekolko puta takve projekte i takvu saradnju. I ovog puta nismo propustili taj momenat. Zadovoljstvo mi je raditi s njim na tako značajnom projektu. Reditelj je jedan strastveni fanatik, „oldschool“ reditelj koji živi svoj film. S nama glumcima i našim karakterima preživljava cio film i to su reditelji kakve ja volim. Drago mi je da sarađujem s takvim ljudima. Moram spomenuti i Karla, kao odličnog producenta, on je pravi primjer crnogorskog čojstva. Muhamed i ja dijelimo neke važne scene u kojima je vrlo važno ko vam je partner. Već smo snimili jedan dio filma i nastavljamo sa snimanjem u septembru. Imali smo nekoliko teških scena i obojica smo dali svoj maksimum. Imamo sjajnu ekipu. Od Draška, Karla, tehničkog dijela ekipe, preko glumaca. Istakao bih našu mladu kolegicu Isidoru Građanin, glumicu iz Srbije, koja igra glavnu žensku ulogu. Također, moram pohvaliti i Sanju Vejzović, koja igra Muhamedovu majku, a opet na jedan način i moju drugu majku. Baš imamo neku lijepu i pozitivnu atmosferu, što je vrlo važno za kreativu i umjetnost, jer kada imate takav ambijent, onda najljepše stvari dolaze.
Možete li nam otkriti kakvu poruku nosi film „Zaliv“?
– Film je univerzalan i tiče se svih nas, ne samo na području Balkana, nego cijelog svijeta. Draško je to sjajno napisao sa svojim koscenaristom Goranom Gocićem. Ova priča je na neki način i tragična, ali opet ostavlja lijepu poruku na kraju. Obrađuje sve ono što je bitno za jednog čovjeka. Ističemo neke vrijednosti koje mi kao čovječanstvo ne bismo smjeli zapostaviti i moramo se držati tih vrijednosti za koje ponekad treba dati i život. Radnja se dešava uoči Prvog svjetskog rata. Austrougarska je okupirala Crnu Goru, tačnije Kotor, mjesto radnje filma. Priča je i ljubavna i politička i malo špijunska, sa elementima trilera i akcije.
Kada možemo očekivati premijeru?
– Premijera je planirana 2023. godine, s obzirom na to da drugi dio filma snimamo u septembru i potrebno je vrijeme da se film montira, da se uradi postprodukcija, muzika. Ono što je sigurno jeste da će ovaj film imati svoj festivalski put. Nisam siguran tačno gdje, ali ono što čujem i osjetim jeste da je Draškov senzibilitet Festival u Veneciji. Naravno, njegova velika želja je da film bude prikazan i na Sarajevo Film Festivalu, što mislim da itekako hoće. Jednim malim dijelom je i Bosna koproducent ovog filma.
Kojim svojom dosadašnjom ulogom se najviše ponosite?
– Svakako se najviše ponosim ulogom u filmu „Twice Born“. Igrao sam lik Gojka zajedno s Emile Hirschom i Penelope Cruz. Priča je rađena prema istoimenoj noveli. To je jedan od onih filmova kada vam se sve kockice poslože. Radio sam i u drugim velikim projektima, ali ovaj mi je nekako srcu prirastao, jer sam radio s divnim ljudima u jednoj divnoj velikoj priči. Nadam se da će biti još sličnih i mnogo takvih iskustava i u budućnosti.
Možete li izdvojiti nekoga s kim biste željeli sarađivati, a da do sada niste?
– Kada bih pravio neki uži krug, od reditelja definitivno su to Quentin Tarantino i Christopher Nolan, a od glumaca bi to bili Denzel Washington, Anthony Hopkins i Gary Oldman. S njima bih volio sarađivati, a kako ništa u životu nije nemoguće, tako i to nije nemoguće.
Koja forma glumačkog posla Vam je omiljena? Film, serija ili pozorište?
– Moram biti iskren, naviše volim film, kada kažem film, mislim i serije, jer su današnje serije dostigle taj nivo da su jednako kvalitetne kao i filmovi, ako nisu sada i u prednosti. Više sam za tu formu, prija mi i involvira moje biće 100% i postao sam zasićen pozorišta usred repertoarske politike koja mi nije interesantna. Ne mogu da se posvetim tome u potpunosti, a kada ne mogu da se potpuno posvetim nečemu, onda to i ne želim da radim. Nadam se da će se i u pozorištu pojaviti neka predstava i uloga koja je važna i ne bježim od toga, jer je pozorište najstarija umjetnost.
Ostvarili ste se u ulozi supruga, kako sada izbalansirati karijeru i privatni život?
– To se, prije svega, balansira jednim lijepim odnosom partnera, jednim zdravim pristupom i komunikacijom. Kada je tako, onda nemate problema. Moja supruga je od samog starta znala da sam glumac i već sam bio afirmisan. Ušla je u taj svijet, a kasnije, kako smo se sve više upoznavali, ona je sve više razumjela i šta je taj moj posao. Nekada se ne može samo razgovorom objasniti šta neke stvari znače, nego mora da prođe i određeni period, pa da se i djelom to posvjedoči. Moja supruga je jedna divna, razumna i pametna žena koja navija za mene i daje mi punu podršku i punim bićem diše za uspjeh u mom poslu. Zaista sam počašćen s te strane.
Počeo je ramazan. Šta on za Vas znači, kako ga dočekujete tokom radnih dana?
– Ramazan je najposebniji mjesec za sve nas. To je prilika za svakog pojedinca da duboko zarovi u sebe, da preispita sebe i vidi gdje su mu greške i mane te da ih ispravi. Ono što tokom ramazana ustanovimo kao grešku, trebamo što prije ispraviti. Post za mene ne znači samo gladovanje i susprezanje od žeđi, već bi to trebalo biti jedno mentalno i duhovno preispitivanje sebe. Trebamo se potruditi da u ovom svijetu zla kojim smo okruženi mi budemo oni koji će nositi dobro i oni koji će svojim postupcima uljepšati postojanje svima drugima.
Postoji li neka krilatica kojom se vodite kroz život ili neki značajan savjet koji će Vam ostati urezan u sjećanje i koji rado dijelite s drugima?
– Za uzora sebi uzimam najodabranijeg čovjeka u historiji, a to je poslanik Muhammed, a.s., koji nam je ostavio upute i recepte za jedan divan život. Trudim se da te upute i pratim. Mislim da nema ljepših poruka i krilatica od njegovih i samim tim dragog Boga. Nije riječ o religiji, jer svaka religija govori jednake stvari. Kada bismo se svi pridržavali 10 zapovijedi, svijet bi bio divno mjesto. Umjetnik sam i počešćen sam tim. Imam priliku da ukažem na dobro. Dajem poruku i prenosim nešto značajno, sve to uz pomoć umjetnosti. Tako da se pokušavam pridržavati tih zapovijedi i kao čovjek i kao umjetnik. Zato kažem, kada bi se svi ljudi pridržavali tih zapovijedi, ne bi činili jedni drugima zlo, nego bi se trudili da se takmiče u dobru i shvatili bi tek onda koliko je to napretka. Jedan dobar korak mijenja čitavu zajednicu. Živimo u svijetu materijalizma i takmičenja ko će imati bolje auto, sat, usne, haljinu i trebamo da se izmaknemo iz tog svijeta. Posvetimo se duhu i hranimo dušu lijepim i plemenitim stvarima. Pogledajmo oko sebe i zahvalimo se Bogu za sve blagodati koje imamo. Zapad ima jednu ružnu floskulu „život je jedan“, da tačno je, ovozemaljski život je samo jedan. Iz te floskule ljudi sebi daju za pravo da misle da im je sve dopušteno, ništa ne može biti zabranjeno, gaze preko mrtvih da dođu do svog cilja. Baš je suprotno, treba biti svjestan svojih obaveza i dužnosti. Samo ono dobro nosimo sa sobom. Jer, sve materijalno ostaje iza nas i tu prestaju sva ta takmičenja. Ovo neka bude poruka svim ljudima: trudimo se da budemo dobri jedni prema drugima, znam da ima momenata i iskušenja raznih. Suočeni smo s nedostatkom finansija, osnovnih potreba koje jednom čovjeku trebaju. Ali ne smijemo gubiti nadu, izdignimo se iznad toga i pokušajmo zajedničkim snagama naći rješenje.
Kavi su Vam planovi za naredni period u poslovnom i privatnom životu?
– U narednom periodu očekuje me završetak rada na filmu Ahmeta Imamovića, radnog naslova „Umri prije smrti“. Privodimo i to kraju. Film bi trebao izaći ove godine, mi se nadamo da će to biti neki od velikih festivala. Prezadovoljni smo onim što smo uradili. Drago mi je da smo kroz saradnju Ahmet i ja postali veliki prijatelji. Razmišljamo o narednim projektima. Već naljeto bih trebao početi rad na jednom Netflixovom filmu, producenata iz Turske i Engleske. Zbog Covida smo taj projekt već prolongirali godinu i po. Ali, uvijek kažem, nikad se ne zna zašto je nešto dobro. Velika je priča, film je naučnofantastični i igra se na engleskom jeziku. Između tog snimanja ću završavati i drugi dio filma „Zaliv“. Bit će radno i turbulentno, ali to ništa nije neuobičajeno za moj poziv.