Sanel Redžić (33), rođeni Tuzlak s adresom u Njemačkoj, jedan je od najpoznatijih bh. muzičara i instrumentalista. Vrlo priznat i poštovan u svijetu klasične muzike, Sanel Redžić ponosno nosi titulu jednog od najboljih gitarista na prostorima našeg regiona, pa čak i Evrope. U svojoj bogatoj karijeri ostavio je upečatljiv trag, te je nastupao u gotovo svim prestižnim svjetskim dvoranama. Tokom svoje bh. turneje Sanel je za naš magazin govorio o karijeri, uspjesima, ali se prisjetio i svojih početaka.
– Potječem iz muzičke porodice. Moj otac je imao petero braće i svi su sami naučili svirati neki instrument, a otac je svirao harmoniku, tako da otkako znam za sebe znam i za muziku. Uvijek su se na sijelima svirali instrumenti i bila je prisutna muzika. Moji stariji rođaci su išli u muzičku školu, tako da je to i bila moja želja. Jedan od mojih najdražih amidža je bio baš taj koji je svirao gitaru i zbog njega sam je htio naučiti svirati. Mogu slobodno reći da od svih zvukova instrumenata u mojoj kući, najviše me fascinirao zvuk gitare. Kada sam napunio osam godina, krenuo sam u muzičku školu u Tuzli, gdje sam, naravno, mislio da ću učiti svirati akorde i neke pjesme. Tada sam želio biti cool u raji. Sa 10-11 godina dolazim u kontakt s klasičnom gitarom i klasičnom muzikom. Na prvo slušanje tih zvukova, ja sam se zaljubio u klasičnu gitaru. I dan-danas radim to što volim i nisam se ni u jednom momentu pokajao zbog svog izbora. Za vrijeme studija sam imao priliku da isprobam i druge instrumente. Svirao sam i klavir, ali gitara je zauvijek ostala moj prvi izbor i prva ljubav – kazao je Sanel na početku našeg razgovora.
Imali ste brojne nastupe i solo koncerte. Kojim se posebno ponosite?
– Kad je riječ o koncertima, nastupao sam širom svijeta. Teško je izdvojiti neki najbitniji, ali evo mogu nekoliko njih. Posebno se ponosim nastupom u Internacionalnoj kući muzike u Mosvi, to je najprestižnija dvorana u cijeloj Rusiji. Spomenut ću i Narodnu filharmoniju Ukrajine u Kijevu. Ne smijem zaboraviti i Concertgebouw dvoranu u Amsterdamu i Smethana Hall u Pragu. Mogu spomenuti i Yamaha Hall u Tokiju. To su neki od koncerata koji su mi ostali posebno zabilježeni u sjećanju i srcu.
Nedavno ste nastupili i na sceni Kamernog teatra. Kakve impresije nosite, kakva je sinergija sa sarajevskom publikom?
– Meni je uvijek čast i poseban osjećaj svirati u Sarajevu. Jako sam vezan za Sarajevo, tamo sam objavio svoj prvi CD, 2007. godine. Ima već jedna ustaljena publika u Sarajevu koja mene prati od mojih početaka, pa čak i prije objavljivanja prvog CD-a. Moj prvi solo koncert u Sarajevu bio 2004. godine. Sarajevsku publiku smatram domaćom, baš zato imam veliku odgovornost prema njima. Uvijek se moram posebno potruditi i dokazati da sam bolji svaki naredni put.
Često umjetnici kažu da publika svugdje drugačije reagira. Je li tako i kod Vas i gdje osjećate najbolju povezanost s publikom?
– Mogu kazati da je publika u Aziji malo drugačija od publike u Evropi. Pet puta sam bio u Kini i tamo sam imao neke od mojih omiljenjih koncerata. U Kini kada dođete da svirate klasičnu muziku, osjećate se kao rock zvijezda. Tamo su uvijek bili koncerti pred više od 1000 ljudi. Publika poslije priđe da se fotografiše, traže autograme, kupuju CD-ove. Također i u Japanu, mada ne u tolikoj mjeri. U Evropi publika drži distancu, a u BiH je publika veoma srdačna, ljubitelji klasične muzike se zanimaju i uvijek upoznam nekog novog.
Kakav Vam je raspored u narednom periodu, gdje Vas publika uskoro može slušati?
– Odrađen je prvi dio bh. turneje, ali planiramo i drugi dio, koji će naljeto uključiti tri koncerta u Tuzli, dva koncerta od toga su u sklopu Sedmice gitare Tuzla, koju pokrećem od ove godine. Sedmica gitare će biti održana od 31. jula do 6. augusta ove godine. Osim toga, planirano je da sredinom augusta nastupam i u Varešu. Svakodnevno mi pristižu pozivi za nastupe širom BiH, ali to ne mogu sada ništa potvrditi. Također, planirani su koncerti u Njemačkoj, Hrvatskoj, Srbiji i Portugalu.
Postoji li neko od umjetnika s kim biste voljeli sarađivati, a da do sada niste?
– Nisam o tome razmišljao. Saradnje uvijek dođu spontano, ali nemam generalno nekoga s kim bih volio sarađivati a da do sada nisam. Ostvario sam sve saradnje koje sam želio.
Kada se sjetite svojih muzičkih početaka, pa i studentskih dana, jeste li i tada znali da će Vaša karijera krenuti vrlo uspješnim pravcem?
– Kada krećete s nečim ne znate hoće li to biti uspješno. Uvijek postoji rizik. Trudio sam se da od svega izvučem maksimum. Ako radite nešto iz ljubavi, ako radite to čistog srca, uspjeh je zagarantiran. Uz trud, rad i odricanja uspjeh će zasigurno doći.
Da niste muzičar, čime biste se bavili?
– Bio bih pilot. Jako me privlači let i svaki put kada letim zavidim pilotima jer imaju cijelu situaciju u svojim rukama. Osim muzike, moje dvije ljubavi su arhitektura i sport, tačnije košarka.
Kako provodite slobodno vrijeme, šta je idealan odmor za Vas?
– Slobodno vrijeme najčešće i najradije provodim u prirodi. Obožavam šume. Na svu sreću, u Njemačkoj, tačnije u gradu u kojem živim, ima mnogo šuma, tako da je moj najidealniji odmor šetnja kroz šume, vožnja biciklom i boravak u prirodi generalno. Iz prirode crpim svoju inspiraciju, interpretacije i pozitivnu energiju.
Uz koju pjesmu ili kompoziciju možete zaplakati, a uz koju se pokrenuti?
– Sve zavisi od momenta u kojem se nalazim. Ali, sigurno da mogu zaplakati uz neki dobar koncert klasične muzike. Kad je riječ o muzici za pokretanje, to također zavisi. Volim da slušam radio dok se vozim, tako da kada čujem dobru pjesmu na radiju, uvijek se pokrenem. Volim muziku 80-ih.
Imate li nekih neostvarenih želja?
– Mislim da svako od nas ima nekih svojih neostvarenih želja. Poprilično sam ostvario velik dio svojih želja, ali ako moram izabrati jednu želju, to je da želim biti profesor na Muzičkoj akademiji u Sarajevu.