Bend „Divanhana“ publika širom svijeta zavoljela je zahvaljujući modernom zvuku sevdaha. Početkom ove godine su, nakon dvije godine pauze, objavili svoj novi album nazvan „Zavrzlama“. Sam naziv albuma potekao je od ideje da su životi u BiH toliko zamršeni i zapetljani utjecajima različitih religija, tradicija i običaja, poput jedne velike zavrzlame. Izdanje je objavila izdavačka kuća „CPL Music“ iz Njemačke , te se na taj način album našao na tržištu cijeloga svijeta. Britanski „Songlines“ magazin album je svrstao u konkurenciju Top of the world albuma, a osnivač Simon Broughton album okarakterizirao kao potencijalni album godine. Panel vodećih radijskih autora u Evropi – WMCE, „Zavrzlamu“ je ocijenio kao najbolji album u prvoj polovini 2022. godine. Osim novog albuma, bend je dobio i novu članicu Selmu Droce, koja je prvi put za „Azru“ govorila o svojoj ljubavi prema sevdahu, ali i članstvu u ovom bendu.
Razgovor smo počeli s pijanistom benda „Divanhana“ Nevenom Tunjićem, koji nam je otkrio kako bend provodi ove ljetne dane.
Neven Tunjić: Radno. Nedavno smo u javnosti podijeliti vijest da se našem malom kolektivu pridružila nova članica, vokalistica Selma Droce, te svakako da jedna takva promjena zahtijeva i ozbiljan pristup, kako u repertoarskom, tako i u smislu promocije, imidža i daljeg djelovanja benda. Ljetnu turneju smo počeli koncertima u Ankari, Makarskoj i Novom Sadu na festivalu Exit, sada nastavljamo da muziciramo širom BiH i naše regije, a radno ljeto ćemo zaključiti našom prvom posjetom Španiji, gdje ćemo muzicirati u okviru festivala Fira Mediterrania.
U kojem sastavu danas nastupa „Divanhana“, koliko su se mijenjali članovi?
Neven Tunjić: „Divanhanu“ danas čine spomenuta vokalistica Selma Droca te moje kolege Nedžad Mušović i Irfan Tahirović, koje su od samog osnivanja benda dio kolektiva. U posljednje dvije godine smo naš bend oplemenili divnim ljudima i sjajnim muzičarima; violinisticom Larisom Lejlom Droce, kontrabasistom Azurom Hajdarevićem, te trubačem iz Ljubljane Rok Nemaničem. „Divanhana“ je kroz vrijeme bila dom za mnogo divnih i dragih ljudi, koji su svojim talentom i zalaganjem ostavili neizbrisiv trag u jednom vremenu, gdje se naš bend etablirao kao vrlo respektabilan, kako kod publike tako i kod medija i kritike.
U bendu je mnogo članova. Kako se slažete? Je li ponekad teško svima udovoljiti?
Neven Tunjić: Smatram da smo, pored svih prirodnih razlika koje imamo, svi u našem kolektivu profesionalci, te ljudi koji istinski vole ovaj posao. Muzika je uvijek cilj ka kojem koračamo, te je odgovornost ovog posla, našeg akademskog obrazovanja i bivanja dio medijskog prostora zaista iznimna da bismo neke naše razlike ili određene nesuglasice uopće stavljali pod bilo kakvu lupu ili svjetlo medija.
“Divanhana“ je prepoznatljiva po spoju tradicionalnog melosa s jazzom, ali i popularnom muzikom 21. stoljeća. Publika vas je kao takve veoma dobro prihvatila. Jeste li se nadali ovakvom uspjehu kada ste oformili ovaj bend?
Neven Tunjić: Nismo, vjerovatno, zaista se teško vratiti kroz vrijeme i naše početke, te se sjetiti tadašnjih očekivanja. Vjerujem da ih nije bilo, baš kao što ih nema ni danas. Zaista smo zahvalni našoj publici koja nam je poklonila ovaj posao, jer bez njih ništa ne bi bilo moguće. Oni su taj lajtmotiv koji se lanentno provlači kroz svu našu muziku ovih godina, te se sva očekivanja benda svode samo na to da notama dotaknemo što više srca, te u našu #sirimosevdah porodicu primimo što više duša što u sevdahu ljube i gore.
Mnogo nastupate i pred stranom publikom. Koliko ona razumije i vrednuje sevdah?
Neven Tunjić: Vjerujem da je svako ko sada čita ovaj intervju nekada, u nekom trenutku života, došao u dodir sa fado, flamenko, blues ili nekom stranom muzikom čiji jezik ne razumiju. Ipak, to im apsolutno nije otežavalo da ostvare konekciju sa suštinom te muzike, porukama i emocijama koje nose. Muzika je univerzalni jezik, jedan od najstarijih, jer svjesni smo činjenice da je čovjek stvarao muziku mnogo prije negoli je osmislio bilo kakav jezik ili drugi vid komunkacije. Shodno tome, iskreno nas ne čudi da na našim koncertima strana publika upija svaku notu, smije se ili plače, pleše ili miruje, jer sevdah je svojom snagom i ljepotom odavno obgrlio cijelu Planetu.
Selma, kako je došlo do saradnje između Vas i benda „Divanhana“?
Selma Droce: U principu, mi se odavno poznajemo, čak smo i prije zvanične saradnje imali priliku raditi neke koncerte zajedno. S obzirom na to da je „Divanhana“ tokom prošlog mjeseca obznanila svojim fanovima da se u profesionalnom smislu opraštaju od svoje dugogodišnje suradnice Šejle Grgić, cijeli taj proces bila je prilično prirodna stvar.
Dopustite da Vas naša publika upozna. Ko je Selma Droce?
Selma Droce: Ja sam profesorica muzike, vokalistica i pijanistica, javnosti poznata kao mlada interpretatorica sevdaha, popularne i duhovne muzike.
Čime se bavite u slobodno vrijeme?
Selma Droce: Budući da preferiram intimnije okruženje, većinu slobodnog vremena provodim s porodicom i bliskim prijateljima. Pola svog životnog vijeka sam trenirala karate, a danas idem u teretanu i volim da čitam. Onaj mladalački, nesmireni dio mene još se traži u zanimljivim stvarima poput video-igara, streljaštva i šaha, mada ću se smatrati ozbiljnim rekreativcem tek kad u šahu dobijem svog druga Pehlu. Šah posebno napominjem, jer je kao i moj život baziran na discipliniranom kretanju unutar crno-bijelih prilika.
Kakvo je Vaše mišljenje o rastu popularnosti sevdalinke? Sada je mnogi izvode, ali i prilagođavaju i miješaju s drugim žanrovima. Imaju li takve izvedbe budućnost?
Selma Droce: Sve dok se s poštovanjem pristupa sevdalinci, bila ona u izvornom obliku ili ipak pomiješana s nečim drugim, sevdalinka će živjeti i publika će to prihvatiti. Popularnost i modifikacija nisu problem. Problem nastaje onda kad se sevdalinka počne zloupotrebljavati i tretirati kao objekt putem kojeg se iznimno i samo dolazi do slave.
Prije Vas je s „Divanhanom“ nastupala Šejla. Plašite li se naslijediti jednu takvu vrsnu interpretatorku i šta je Vaš specifikum zbog kojeg će Vas publika zavoljeti?
Selma Droce: Moj dolazak u bend desio se u trenutku kad je „Divanhanin“ album „Zavrzlama“ ozbiljno iskoračio na tržištu i zauzeo poziciju najboljeg albuma na World Music Charts Europe. S druge strane, bend uspješno postoji i ima svoju publiku duže od 10 godina. Nisu to zanemarive stvari i jasno mi je da se od mene mnogo očekuje. Na svu sreću, u adaptivnoj fazi nisam bila sama, naprotiv, od velike pomoći bile su sve smjernice moje prethodnice Šejle, kao i kolega iz benda. A moj specifikum je jedinstvenost, jer tu dolazimo do tačke u kojoj je jasno da niko nikog suštinski ne može i ne treba naslijediti. Sevdah mora biti iskren, mora poteći iz moje duše.
Otkud ljubav prema sevdahu?
Selma Droce: Isprva je ljubav prema sevdalinci bila instinktivna, naslijeđena stvar, a kasnije sam sama tragala za ljepotom i smislom koji sevdah u sebi nosi.
Da li se nešto promijenilo u bendu Vašim dolaskom?
Selma Droce: Ako izuzmemo činjenicu da svaka osoba ima neku svoju viziju i energiju kojom zrači, što je samo po sebi izvjesna promjena, vjerujem da će naš autorski i studijski rad pokazati u kojem pravcu razmišljamo, a to je ujedno i prostor u kojem će publika najprije moći doživjeti moj dolazak u bend.
Radujete li se susretu s publikom ili imate malu, pozitivnu tremu?
Selma Droce: Koliko god publika uživala u nečijem performansu, toliko i umjetnik uživa što svoj performans, ideju, svoju muziku može podijeliti s publikom. U tom smislu, iznimno se radujem svemu što dolazi.