Martina Tomčić, operna pjevačica i članica žirija u „Supertalentu“: Kritiku javnosti ne doživljavam i nije dio mog života

Piše: Selma Hodo

Foto: NOVA TV

Hrvatsku opernu pjevačicu Martinu Tomčić (47) bh. publika mogla je upoznati kroz rad s kandidatima u emisji “Tvoje lice zvuči poznato”, ali i godinama kao članicu žirija regionalnog showa “Supertalent”. Poznata po svom britkom jeziku, te je jedna  od najiskrenijih članova žirija, svojim kandidatima uvijek postavlja visoke standarde, i ne libi se iskritizirati loše nastupe. No, kada dobijete njeno “da”, znate da radite dobar posao. S Martinom smo razgovarali o novoj sezoni ovog talent showa, ali i o ulozi pedagoga u njenoj školi pjevanja.

– Sezona je definitivno šarolika, što je najvažnije, jer je meni ovo već šesta sezona, pa volim doživjeti stvari koje nikad prije nisam vidjela, a ove godine su neki talenti doista u tome i uspjeli.

U ovoj emisiji vaši komentari su uvijek brutalno iskreni. Važite za jednog od najstrožijih članova žirija. Smeta li Vam to ili pak imponira?

– Iskrenost ili strogoća nisu nužno dva ista pojma. Ja sam vrlo iskrena i onda kada dijelim lijepe i emotivne komplimente, ali na to se manje ljudi uhvate nego kada je ta istina u kategoriji kritike, pa ispadam stroga. Ne mogu reći da mi imponira epitet najstrožije članice žirija, ali bi mi imponiralo da se kaže da sam najiskrenija članica žirija.

Zbog svoje iskrenosti često vas javnost kritizira. Smetaju li Vam negativni komentari? Jeste li zbog njih ikada pokušali odustati od ove svoje osobine?

– Kritiku javnosti ne doživljavam i nije dio mog života. Ne bavim se drugim ljudima, nego se bavim sobom. To znači da komentare nepoznatih ljudi koji iz udobnosti vlastita četiri zida u trenutku dosade pišu toksične komentare na društvenim mrežama, naprosto, ne čitam. Pravim se da oni ne postoje i isto savjetujem svim normalnim ljudima koji vole brinuti o svom mentalnom zdravlju. Osvrćem li se na kritiku javnosti do koje je meni stalo – kao što su moja porodica, saradnici i prijatelji – apsolutno! A kad je riječ o odustajanju od ove moje osobine, mislim da je vrlo teško mijenjati sebe – pokušajte, pa ćete vidjeti – ali, u svakom slučaju, volim kad me se kritizira, jer mi to daje prostora da postanem još bolja i još iskrenija.

Kako se slažete s ostalim kolegama iz žirija i kako se Fabijan snašao u novoj ulozi? Družite li se i izvan snimanja?

– Tempo života nam, nažalost, ne dozvoljava da se družimo u mjeri u kojoj bismo voljeli, no svakako WhatsApp grupa je nešto što je vrlo aktivno između nas četvero za vrijeme snimanja, a pogotovo kad se prikazuju audicijske emisije. Znamo emisiju pogledati i kod nekog od nas kod kuće. Posljednju emisiju smo gledali kod Maje doma. Davora nije bilo, on je bio spriječen, pa sam bila utoliko sretna jer smo bili samo Maja, Fabijan i ja s boljim polovicama (smijeh).

Osim toga, u emisijama veliku pažnju privlačite i modnim kombinacijama. Rekla bih da ste najbolje odjeveni u žiriju. Jedinstveno i šik. Imate li pomoć pri odabiru kombinacija ili pak najviše vjerujete sebi?

– Ja sam modno vrlo neosviještena osoba, odnosno nisam toliko neosviještena koliko mi moda ne predstavlja neku bitnu stavku u životu. Imam cijeli tim stručnjaka „Supertalenta“ koji brine o mom izgledu. Prvenstveno je to Emina Kušan, koja je zadužena za modne kreacije koje spominjete i taj proces stvaranja kreacija je uvijek zajednički. Ona već zna moje želje i stvari na kojima insistiram. Tome se ona vrlo lako prilagođava, a i, s druge strane, vrlo uspješno na mala vrata mi nameće i neke nove modne standarde.

U moru neke čudne muzike koja nas već nekoliko godina okružuje i okupira, s kakvim se izazovima nosi operna umjetnost u ovim trenucima? Koliko su mladi ljudi uopće zainteresirani za odlazak u pozorište i konkretno opernu, klasičnu muziku?

– Trudim se imati širu sliku. Oduvijek je postojala klasična muzika i oduvijek je postojala muzika nekakvog novog doba, odnosno uvijek je dolazio neki novi val. Pedesete, šezdesete, sedamdesete, osamdesete, devedesete… svako je razdoblje nosilo nešto svoje, pa tako i sada. Jako sam subjektivna kad kažem da je novi val prijašnjih doba ipak bio kvalitetnija muzika koja se možda nije mogla okarakterizirati kao klasična, ali je to i dalje bila kvalitetna muzika. Danas doista imamo svega i svačega, no mislim da operna umjetnost i klasična muzika nisu u nekoj velikoj opasnosti. One su oduvijek bile rezervirane za manji dio publike – u pravilu za ljude koji sami po sebi imaju sklonost prema toj vrsti muzike ili su obrazovani u klasičnoj muzici ili im je kroz odgoj, naprosto, tradicijom ta vrsta muzike dana i ona je dio njihove svakodnevice. Mislim da opera itekako ima svoju vrlo cijenjenu i hvale vrijednu publiku.

Vratimo se na Vašu karijeru. Kada ste otkrili da je opera Vaša ljubav? Jeste li imali nekog ko Vam je bio uzor?

– Da mi je opera ljubav, nisam znala čak niti u trenutku kada sam sa 17 godina u Austriji upisivala Akademiju. Ja sam voljela muziku i pjevanje. U trenutku kada sam upisivala Akademiju nije mi bio nužno bitan žanr kojim ću se baviti. To je mogao biti mjuzikl, a možda i klavir – meni je bilo važno da sam ja u muzici. Operom sam se zarazila za vrijeme studija kada sam počela biti dijelom opernog svijeta na pozornici. To je jedna ljubav i zaraza koja, jednom kada se čovjek inficira, ne prolazi.

Šta najviše volite slušati? Imate li nekog omiljenog izvođača, neku guilty pleasure pjesmu?

– Volim slušati klasičnu muziku, naravno. To je obično u autu, kada imam najviše vremena te kada sam sama sa sobom i svojim mislima. Međutim, neću pobjeći niti od kvalitetne R’n’B glazbe 90-ih. Dapače, to će jednako tako biti u mojim slušalicama.

Osim toga, pedagog ste i vodite školu pjevanja. Šta Vam je najbitnije da naučite svoje učenike?

– Odlično pitanje! Pedagogija je nešto što je sastavni dio mog života zapravo od 19. godine. Paralelno uz izgrađivanje svog vokala i karijere, uvijek je tu bio jedan otvoren prostor da to dijelim s drugima i neizmjerno zadovoljstvo mi je moći ljudima ukazati na greške koje sam sama radila i pokušati ih uvjeriti da ne idu tim istim putem, odnosno da njihov put može biti nešto kraći i lakši. Uvijek mi je važno objasniti im da je strast ono što ih pokreće u životu i da nije bitno zadati sebi cilj i jurišati bezglavo prema njemu, ne osvrćući se na tom putu, već je bitno živjeti svoju strast i uživati u svakom koraku i svakom danu dijeljenja te strasti s ljudima oko sebe. Uživajući u svakom danu možda nećemo nužno stići do onog zadanog cilja, ali ćemo putem vidjeti da nam je život namijenio nekakvu stranputicu koja će nas odvesti do mnogo važnijeg cilja koji će možda biti još i veće ispunjenje za nas.

Je li Vam ikada u školu došlo neko netalentirano dijete? Koliko su takve situacije neugodne?

– Ja apsolutno ne prihvatam ideju da ijedno dijete može biti netalentirano. Općenito se ne volim igrati suca koji određuje sudbinu djeteta, pa je tako konkretno u Husar&Tomčić školi pjevanja zabranjeno audicirati djecu u nižim razredima osnovne škole, jer njima to predstavlja užasno veliki stres, u pravilu ne pokažu niti 20 posto svojih sposobnosti, a i u konačnici, što bismo mi na osnovu jednog preslušavanja mogli reći o sposobnostima i kvalitetama tog djeteta.  Ako bi nakon takve audicije ili preslušavanja neko dijete dobilo negativan odgovor, mi bismo uskratili svijet za nekog fantastičnog umjetnika koji se, naprosto, sporije razvija i koji možda s devet godina nije u stanju pustiti na van ono što bi mogao s 15 naprimjer. Sva djeca su talentirana i svoj djeci se jednako pristupa i djeci zapravo samo treba dati potrebnu slobodu unutar zadanih okvira da oni sebe traže, pronađu i iskažu.

Koliko Vas je majčinstvo promijenilo?

– Mislim da su me moja djeca i majčinstvo najviše od svega promijenili. Volim reći da su me mama i tata odgojili da budem jedna vrlo pristojna mlada žena, ali to kako su me moja djeca odgojila je jedna potpuno druga priča. Ja sam im neizmjerno zahvalna, jer djeca su me u suštini promijenila u osobu koja je strpljivija, mirnija, staloženija, koja zna pričekati i saslušati te s velikom ljubavi podnijeti velike žrtve.

Kako najviše volite provoditi svoje slobodno vrijeme?

– Ja sam porodični tip, pa je moje slobodno vrijeme u pravilu rezervirano za porodicu. Kako su djeca sve veća, onda ta porodica postajemo suprug, ja i pas.  Kraća putovanja sa suprugom, odlasci u kazalište i kino, kućna druženja s prijateljima, šetnje po prirodi –  to je za mene idealno provedeno slobodno vrijeme.

Otkrijte nam svoje poslovne planove?

– Ja sam sa 47 godina prestala planirati i počela sam se prepuštati kvalitetnim emocijama. To znači, ako osjećam da me posao koji radim ispunjava i čini boljom osobom, onda je to posao na kojem ću insistirati. Zbog toga su pjevanje i operna karijera dalje sastavni dijelovi mog života, kao i moj pedagoški rad, koji me neizmjerno ispunjava, a ne smijemo zaboraviti ni ovaj javni segment televizije, koji je ponekad naporan, ali iznimno zabavan period koji ne traje 365 dana, već mnogo manje, pa je i on sastavni dio mog života. Ukratko, sve ono što sam dosad radila, nastavljam i dalje raditi.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti