Emina Pršić promovira knjigu “Ovo želim da znaš”: Djecu ne posjedujemo, tu smo da ih usmjerimo

Piše: Azra

Foto: Studio Devine

Spisateljica i voditeljica Emina Pršić nedavno je u Zagrebu promovirala svoju novu knjigu “Ovo želim da znaš” koju je napisala zajedno s Ivanom Šešo. S obzirom na to da je Emina po vokaciji diplomirana odgajateljica, a Ivana realitetna terapeutkinja ova knjiga je još jedna poslastica iz pera dviju krasnih dama. Samo za naš magazin Emina otkriva sve o procesu rada na knjizi kao i male tajne odgoja, što je danas nepresušna tema bez kraja.

– Najvažnija prva reakcija je bila ona moje kćeri Leilani zbog koje je  nastala knjiga za vrijeme pandemije. Njen zagrljaj kada je čula naslovnu pjesmu knjige meni je bio dovoljan. Emocija se nastavila širiti dalje te dobijam svaki dan emotivne poruke čitatelja kojima knjiga daje snagu, utočište i mir.

Knjiga je mali podsjetnik umijeća življenja za Vašu kćerkicu i njenu generaciju?

– Iako nema sigurne formule za uspješan i sretan život, postoje neki indikatori za usmjeravanje koji nam mogu olakšati neke životne izazove i koji nas uče kako se nositi s određenim emocijama, odlukama i situacijama. Djecu ne posjedujemo, jedina prednost koju imamo pred njima jest ta da smo ranije došli na ovaj svijet. I tu bih prednost voljela prenijeti na svoje dijete, kao mali odškrinuti prozor. Onda kad me možda neće čuti, ili neće željeti čuti, ili onda kad ću se propitivati jesam li dovoljno puta sve to izgovorila naglas: želim da joj se ova knjiga nađe pri ruci kao podsjetnik na iskustva koja sam stekla, a koja bi joj mogla koristiti. Ovo djelo smjernica je svim mladim ljudima i njihovim roditeljima. Ispisale smo ga za svoje djevojčice, ali i za neke nove djevojčice i dječake, za neki novi, bolji svijet.

Koliko je važno biti ono što želimo da dijete bude, a ne uporno mu tražiti šta ono treba da radi i bude?

– Djecu ne posjedujemo. Tu smo da ih usmjerimo u životu, budemo mentori u svakodnevnici izazova života, a djeca sama na kraju biraju svoj put. Kao roditelji djeci trebamo biti uzori a ne kritičari, učiti ih kako da misle a ne što da misle. Kada uporno insistiramo da dijete bude ono što bismo mi htjeli da bude, to je najčešće iz straha, uvjerenja koja smo dobili transgeneracijski i nepovjerenja u dijete.

Šta je Vaša mama željela da Vi znate, a to prenosite danas na kćerku?

– Mojoj majci je bilo važno moje osobno ostvarenje kao pojedinca. Da ne ovisim nego budem samostalna. Isto želim i Leilani da  bude potpuna, ostvarena i samosvjesna osoba kada i ako se odluči na partnerstvo i roditeljstvo.

U bespućima interneta vidimo da medije mnogo zanima Vaš odnos sa suprugom. Šta je tajna uspješnog braka?

– Odnosi u životu ljudi su uvijek aktualna i neiscrpna tema. Ljudi vole proviriti u tuđe dvorište ili se uspoređivati. U ljudskoj je prirodi i radoznalost. Nema posebne tajne. Svaki odnos zahtijeva ulaganje. Nema stagnacije i podrazumijevanja. Glavni zadatak partnerstva je usklađivanje jezika ljubavi unutar odnosa. Nekada smo malo više nekada malo manje uspješni, a najvažnije je da nam je stalo i da ne zaboravimo podsjetiti se zašto smo baš tu osobu izabrali da bude dio našeg života. Bez da odvojimo vrijeme za odnos , bez da imamo potrebu dati do znanja osobi do sebe koliko nam je važna, ne možemo niti očekivati isto za sebe. Zapravo, svi težimo osjećaju pripadnosti, ljubavi i sreće. Potruditi se prvo da vi budete takva osoba.

Emina s Ivanom Šešo Foto: DS Studio

Prema Vašem mišljenju, šta je osnovna greška koju prave mladi ljudi pri ulasku u zajedničku luku?

– Greške nazivam iskustvima. Prenesena iskustva prednost su za mlađe generacije. Tu prednost kroz razgovor prenosim  svom djetetu. Naša knjiga “Kad te bajka sastavi a život rastavi” pa zatim “Ljubav, beba, blagostanje i sranje” jasno progovara o tome kako svjesno živjeti do kraja života. Živjeti svjesno znači osvijestiti šta znači partnerstvo a šta roditeljstvo kada posljednji gost sa svadbe ode. Baš tada počinje život u svakodnevici, a ta svakodnevica nas ne izolira u ružičasti balon nepomućene sreće. Zaljubljenost je hemijski proces koji nas vraća u fazu trogodišnjaka. Nerealan osjećaj koji ima svoj rok trajanja zbog hemijskih procesa u mozgu, a ljubav je sasvim nešto drugo. Prije nego se odlučimo uploviti u bračnu luku dobro je saznati odgovorne na važna krucijalna pitanja o očekivanja u životu. Saznati navike, uvjerenja partnera kao i smjernice za budućnost.

Iz Vašeg iskustva, koliko se iz bola raste?

– Najviše rastemo kada izađemo iz zone komfora. Brod je siguran u luci, ali to mu nije svrha. Trebali bismo iskustva koja nam se ne sviđaju doživjeti kao priliku za rast i razvoj, jer nas tjeraju na promjene, a život jeste promjena, tome se ne treba opirati. Neraealno je očekivati uvijek i stalo osjećaj apsolutne sreće. Prihvatiti, otpustiti i krenuti dalje onda kada nas sustignu manje lijepi periodi u životu.

Uskoro ćete imati promociju knjige u Tuzli. Koliko Vam znače ti susreti?

– Tako je, vraćamo se u Tuzlu treći put. Gostoprimstvo nam je pružila  Narodna i univerzitetna bibiloteka “Derviš Sušić”, 18. novembra 2022., u 18 sati, te organizatorice kolegica Enisa Alibalić, novinarka i spisateljica, i Sanja Dukić u ime bibiloteke. Susreti uživo s čitateljima su najljepši jer iz prve ruke dobijemo povratnu informaciju služi li im ono što napišemo i opravdavamo li povjerenje kao spisateljice. Čitatelji i publika naš su vjetar u leđa za stvaranje dalje.  Od srca ste pozvani na predavanje i promociju o temi odnosa, veselimo se novom susretu.

A. H.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti