Sarajka Hana Pašić, grafička dizajnerica, za sebe kaže da je oduvijek bila buntovnik i revolucionar u mišljenju i djelovanju, a ljubav prema umjetnosti gajila je oduvijek. Završila je srednju umjetničku školu, a onda upisala Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, na kojoj je i diplomirala u oblasti fotografije. Svoje radove izlagala je u Češkoj Republici, u Brnu, te u BiH. Dizajnirala je i plakate za predstave Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.
Nova članica ULUPUBiH-a postaje 2022. godine te danas živi i djeluje u Sarajevu kao slobodni grafički dizajner, fotoretušer i fotograf.
Teret na leđima
– Oslobađajući svoju kreativnost, trenutno radim na mnogim različitim projektima, uglavnom vezanim za teme monoteizma, misticizma i tradicije Bosne i Hercegovine – istakla je na početku razgovora za „Avaz“ i otkrila nam, između ostalog, kako je danas biti umjetnik u BiH, na kojem posebnom mjestu čuva svoj prvi rad, kako opisuje svoje radove, šta njima prenosi i poručuje…
Koliko mladi umjetnici imaju podršku države?
– Razina korupcije u našoj zemlji jako je visoka, tako da je temelj kulture i umjetnosti u društvu nestabilan. Uprkos velikom teretu na leđima, nerijetko se javljaju razni konkursi koji nam pružaju priliku kako bismo ostvarili kreativna rješenja i što bolje rezultate.
Kako je danas biti umjetnik u Bosni i Hercegovini?
– Vjerujem da je mnogim mladim umjetnicima poput mene teško, ali ne i nemoguće, uspjeti u zemlji poput naše. Jedina prednost je što mladi umjetnici imaju veće šanse da se istaknu.
Kada se kod Vas javila ljubav prema umjetnosti?
– Želja za kreativnim izražavanjem javila se još u djetinjstvu, kada sam bila u četvrtom razredu osnovne škole. Tada sama sebi rekla da ću jednog dana upisati Akademiju likovnih umjetnosti i održala sam obećanje. Oduvijek sam bila buntovnik i revolucionar u mišljenju i djelovanju.
Očeva pomoć
Koje je to posebno mjesto na kojem čuvate svoj prvi rad?
– Prvi rad koji sam naslikala uz očevu pomoć nastao je u Osnovnoj školi “Čengić-Vila 1”, pred Novu godinu, gdje je motiv slike bio Djed Mraz. Još kao mala pokazujem sklonosti ka koloritu, valeru i kompoziciji.
Koja Vam je izložba ostala posebno u sjećanju?
– U posebnom sjećanju ostala mi je izložba pod nazivom “New Religion” britanskog savremenog umjetnika Damiena Hirsta, koja je bila upriličena u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske u Banjoj Luci, 2016. godine. Izložba ilustrira složen odnos medicine i vjere, umjetnosti i religije, tema koje već godinama fasciniraju Damiena Hirsta, zanimljivog i ponekad kontroverznog umjetnika.
Da li je danas teško ostvariti svoje snove, koju poruku šaljete mladim umjetnicima?
– Svako bi trebao vjerovati u svoje snove i marljivo raditi na njihovom ostvarenju. Ništa nije nemoguće. “Nemoguće” je samo velika riječ koju razbacuju maloumni ljudi kojima je lakše živjeti u svijetu sljedbenika i sistematike. Moja poruka mladim umjetnicima je da počnu brinuti o sebi i svojim vrijednostima, da se odazivaju na svaki događaj, besramno plasiraju svoje talente, snažno utječu na druge i razvijaju svoj karakter.
Ogledalo moje podsvijesti
Kako opisujete svoje radove, šta njima prenosite i poručujete?
– Moji radovi su ogledalo moje podsvijesti… Tema mog rada “Sublimacija antropomorfnog”, koji sam predstavila u dva ciklusa, obuhvaća različite aspekte teorijskih i umjetničkih spoznaja i iskustava. Sedam smrtnih grijeha i vrlina sam predstavila u skladu s mojim poimanjem postavljenog problema koji je iznimno kompleksan. U prizorima grijeha i vrlina, svaki portret pojedinačno oponaša podsvijest čovjeka. Koristeći se medijem fotomanipulacije predstavila sam groteskne i alegorijske prizore otvorenih glava – bisti iz kojih izranjaju antropomorfni oblici, ujedno predstavljajući mnoge različitosti koje sa sobom nose subjektivni izražaj loše i dobre strane ljudske psihe. Služeći se intenzitetom i simbolikom boja, zapravo sam odvojila mrtvo od živog. Kroz svoje fotografske cikluse koncept grijeha predstavljam kao nešto groteskno, ali općeprihvaćeno. Nasuprot grijesima, vrline predstavljam kao nešto nedostižno i fiktivno. Otvaranje glava (bisti) predstavlja ulazak u podsvijest čovjeka i samospoznaju ličnosti.
