Za pravu ljubav spremni smo otići na kraj svijeta, a dokaz tome su i naši sagovornici, Ingrid Andrade i Adnan Oštraković, koji su odlučili koračati putem ljubavi i prepustiti sudbini da ih vodi. Ingrid je zbog ljubavi odselila iz svoje zemlje i sreću pronašla u BiH, a svoju ljubavnu priču otkrila je samo za magazin “Azra”.
Ingrid Andrade je Filipinka koju je, prije sedam godina, ljubav prema Adnanu, dovela u mjesto Miričina kod Gračanice. Njihov život ispunjavaju dvije kćerke Leila Izabelle (6) i Stella Nicole (4), a svojom ljubavlju prkose predrasudama.
Ova 41-godišnja Filipinka prije devet godina živjela je i radila u Dubaiju, a posredstvom zajedničkog prijatelja putem društvene mreže Facebook stupila je u kontakt s Adnanom Oštrakovićem, koji je u to vrijeme radio u Afganistanu.
– Adnan i ja smo se zabavljali više od dvije godine prije nego što smo se odlučili vjenčati. Viđali smo se svaki put kada je bio na odmoru, a to je svaka tri mjeseca. Čak je svoj godišnji odmor proveo sa mnom kad smo posjetili moju porodicu na Filipinima. Zaprosio me je u Abu Dhabiju, a vjenčali smo se na sudu u Dubaiju. Imali smo skromnu ceremoniju uz prisustvo svjedoka, suca i nekoliko prijatelja. U to vrijeme smo bili u žurbi, jer se Adnan morao vratiti na posao u Afganistan nakon našeg vjenčanja. Nismo uspjeli ni imati medeni mjesec, morali smo se razdvojiti nekoliko sati nakon vjenčanja – priča nam Ingrid, koja je Adnana zavoljela jer je uvijek bio tu kada je bilo najpotrebnije te dodala da nikad ranije nije srela osobu koja će rizikovati svoj posao samo da bi je utješila i uvjerila da je život lijep.
Dvojbu o preseljenju u Bosnu i Hercegovinu nije imala, ljubav je bila jača od odlaska u nepoznato. Iako su njeni roditelji bili zatečeni kćerkinom odlukom, podrška nije izostala.
– Bio je to dugačak razgovor, jer sam morala dati otkaz na svom poslu, Adnan također. Prvi put sam tada posjetila BiH, ali sam imala veliko povjerenje u Adnana, vjerovala sam mu da će život biti bolji ako ostanemo zajedno i ako više ne budemo imali vezu na daljinu. I naravno, jer ga volim. Moji su roditelji ispočetka bili šokirani, jer nisu znali ni gdje je BiH, ali su bili upoznati s činjenicom da se tu desio rat. Samo su bili zabrinuti za moju sigurnost. Nažalost, kad sam stigla ovdje, u Tuzli je došlo do silnih nereda i to su vidjeli na vijestima, zabrinula ih je i religija, jer je Adnan musliman, a ja katolikinja. Međutim, kad je Adnan došao u posjetu i zatražio moju ruku, uvjerio ih je da ću biti u dobrim rukama – priča za naš magazin Filipinka, koju su Adnanovi roditelji prihvatili svim srcem.
– Gledali su na stvari iz drugog ugla, ali nisu bili izričito protiv. Mama je rekla staru poslovicu: „Beri gljive oko svoje njive“, ali oni su bili svjesniji žrtve i kompromisa koje bismo morali podnijeti, nego što sam ja bio u to vrijeme. Znao sam da je Ingrid ona prava jer smo mogli satima razgovarati o svim temama – otvoren je u izjavi za „Azru“ Adnan.
Porodica Ingrid Andrade još nije bila u BiH.
– Naša posljednja posjeta njima bila je 2016. godine s Leilom, koja je tada imala pet mjeseci. Trebali smo ići i prošle godine, ali zahvatila nas je pandemija pa ćemo morati sačekati neko bolje vrijeme. Moji su roditelji stari, a moja braća i sestre imaju svoje porodice, ali mi ih uvijek pozivamo da dođu i iskuse moj život ovdje, no, do sada nisu rekli „da“ – kaže Ingrid, koja je za razliku od Adnana morala napraviti znatno veći korak te se prilagoditi novoj životnoj sredini, načinu života i premostiti mnoge barijere.
U domu Oštrakovića Ingrid nastoji kombinirati azijske, američke i bosanske namirnice koje u konačnici dovode do jedinstvenog okusa, ali i mirisa jela. S obzirom na to da sve namirnice ne može kupiti u našim prodavnicama, azijsko povrće i voće uzgaja u bašti koju sama obrađuje, a sve avanture kao i postupak sadnje objavljuje na svom YouTube kanalu „Ingrid in Bosnia“.
Prvo što je na bosanskom naučila bilo je: „Volim te“, a trenutno pohađa online školu našeg jezika.
– Jedini u porodici koji govore engleski jezik su Adnan i njegov brat. Tokom prve godine Adnan je morao biti stalno uz mene kao prevoditelj. Bilo je tako teško ponekad da samo moram reći: “ok”, “aha”, “da” i “može”, a da ništa ne razumijem. Sad je smiješno kada se toga prisjećam. Bosanski je stvarno težak – kaže Ingrid koja kod kuće s kćerkama razgovara na engleskom, ali ih uči i njenim jezicima tagalog i cebuano.
Borba s predrasudama i teškim uvredama
U zajedničkom životu Ingrid i Adnana nije uvijek sve išlo uzlaznom putanjom. Suočili su se s velikim brojem predrasuda.
– U početku mi je bilo jako teško. Bila sam šokirana što vrlo mali broj ljudi ovdje govori engleski jezik, posebno jer mi živimo u ruralnom području. Neki od ljudi, kada bi me vidjeli, rekli bi da sam Kinez i pričali bi mi iza leđa, smijući se i mrmljajući kineske riječi. Ne samo ja, čak je i Adnan doživio diskriminaciju, no, najgore je bilo tokom razdoblja pandemije, kada su mi ljudi otvoreno govorili da sam nositelj virusa – ispričala nam je Ingrid.