Manekenka tursko-bosanskih korijena Melek Jozić za “Azru”: Izgubila sam oca kada sam imala dvije godine, ali ipak sam uspjela

Piše: L. K. P.

Foto: Almir Durgut

Manekenka Melek Jozić, ljepotica tursko-bosanskih korijena ima 19 godina i živi u Zenici. Odlična je učenica trećeg razreda Srednje Mješovite škole u Zenici, smijer tekstilni tehničar.

Prioritet joj je školovanje, a manekenstvom se bavi kada joj to dozvoljava slobodno vrijeme.

U razgovoru za „Azru“ ova neobična ljepotica otkrila je da se u budućnosti vidi u svijetu mode, kao dizajnerica ili manekenka, ispričala je svoju neobičnu životnu priču, priznala da je bosanski jezik naučila tek u osmoj godini, nakon povratka iz Švicarske u BiH.

Nažalost rano ste izgubili oca, da li je teško odrastati samo sa majkom?

– Imala sam dvije godine kada sam izgubila oca, tako da se ne sjećam njegovog lika. Nisam osjećala nedostatak očinske figure jer mi je majka veliki borac. Nije mi bilo teško odrastati uz majku, jer mi uvijek daje podršku i ona je moja najveća inspiracija. Do osme godine živjela sam sa mamom,starijim bratom i mlađom sestrom u Švicarskoj u gradu Lugano. Nakon očeve smrti, mama je vremenom odlučila da se vrati u svoj rodni grad sa nama u Zenicu. Moj rahmetli otac je porijeklom iz Turske i imam divne odnose sa rodbinom. Bosanki jezik sam naučila tek kada smo se doselili u Zenicu i bilo mi je jako teško naučiti ga, ali sve se može kada se hoće.

Imate tursko-bosanske korijene, kažete da ste u kontaktu sa rodbinom u Turskoj. Koliko smo slični, volite li više tursku ili bosansku kuhinju?

– Da, redovno se posjećujemo. Oni žive u manjem gradiću Hendek i smatram ga drugim domom. Dosta smo slični, a što se tiče kuhinje više volim tursku, mada ima dosta sličnosti.

Gdje se vidite u budućnosti?

Govorim italijanski i engleski, hobi mi je slikanje i crtanje, dizajniranje odjevnih predmeta, a ponekad i zapjevam. Po prirodi sam jako stidljiva i povučena, ali kada poziram za fotografije i obučem nešto drugačije i kreativno na sebe dobijem samopouzdanje i osjećam se predivno kao da sam dobila krila. Vidim se u svijetu mode, kao dizajnerica ili manekenka ili oboje.

Šta je za Vas manekenstvo? Kako ste odlučili da želite da se bavite ovom vrstom posla i kakva iskustva imate iza sebe?

– Za mene je manekenstvo vrsta umjetnosti, kombinacija karaktera,stila,ljepote i sposobnost prilagođavanja različitim modnim kreacijama da bi se na što bolji način predstavljale modne linije dizajnera. Od malena me privlačio svijet mode i dizajna.

Svijet mode u Bosni i Hercegovini, kako ga vidite? Da li je kod nas teško uspjeti?

– Primjetila sam dosta jedinstvenih modnih kreacija kod nas ,od različitih dizajnera i smatram da je svijet mode u BiH dostigao visoki nivo. Kod nas je teško uspjeti, ali isto tako nije ni nemoguće,treba dosta truda i upornosti kao i svugdje u svijetu.

Da li bi ste željeli da se okušate u inozemstvu?

– Naravno, ali prioritet mi je završiti školovanje.

Mnoge djevojke iz naše zemlje izgradile su zavidnu karijeru, da li Vam je neko do njih uzor?

– Aida Jahić mi je jedan od uzora, mada ima još djevojaka koje su uspješne u svijetu mode.

Imate li nekog svjetskog uzora?

– Da, to je Gisele Bündchen.

Kažete da ste odlična učenica i planirate upisati fakultet, ako bi Vam se pružila neka poslovna prilika da li bi ste odustali od obrazovanja?

– Ne, prioritet mi je školovanje.

Pročitajte još