Štitna žlijezda je smještena s prednje strane vrata, prosječne težine oko 25 grama. Zbog svog položaja lako je dostupna pregledu. Leptirastog je oblika, sastoji se iz dva režnja koji su povezani istmičnim dijelom. Režnjevi su sastavljeni iz folikula obloženih kockastim epitelom unutar kojih se nalazi koloid s deponovanim hormonima, štitna luči četiri hormona. Hormoni štitne žlijezde utječu na funkciju svih organa, a bolesti štitne žlijezde danas su jedan od najraširenijih javnozdravstvenih problema. Pogađaju milione ljudi širom svijeta, naročito u generativnoj i najproduktivnijoj dobi života.
Bojana Vuković Drndić (31) iz Tuzle s prvi simptomima bolesti štitne žlijezde susrela se u ranim dvadesetim godinama. Zbog toga je imala napade panike, i smatrali su da je depresivna i anksiozna
Prvi put sa simptomima bolesti štitne žlijezde sam se susrela početkom 2011. godine, mada tada nisam znala da upućuju na problem sa štitnom žlijezdom. Osjećala sam se jako usporeno, tromo, bez neke posebne volje da radim bilo šta. Vrlo često sam mogla osjetiti jače lupanje srca praćeno strahom jer sam pomislila da to ukazuje na probleme sa srcem. Počela sam gubiti apetit, često bih zaplakala bez nekog valjanog razloga i slobodno mogu reći da sam se osjećala i depresivno, anksiozno. Uslijedili su i vrlo česti panični napadi. U porodici prije mene niko nije bolovao od štitne. Budući da su simptomi koje sam osjećala bili za mene nešto potpuno novo i strano, odlučila sam potražiti liječničku pomoć. Krenula sam od rutinskih pretraga krvi i svi nalazi su bili uredni. Zatim sam potražila savjet kardiologa zbog učestalog jačeg lupanja srca te se pregledom ustanovilo da je sa srcem sve uredu. Kroz razgovor s doktorom internistom, dobila sam savjet da porazgovaram i s psihologom budući da nisu mogli uočiti nikakav fizički zdravstveni problem te su simptome okarakterisali kao stres i anksioznost. Istražujući detaljnije o samoj anksioznosti, često sam mogla naići na povezane članke o poremećaju u radu štitne žlijezde te sam zakazala i prvi pregled na nuklearnoj medicini gdje su detaljnim pretragama dijagnosticirali Hipotireozu, usporen rad štitne žlijezde koji je bio posljedica autoimunog oboljenja zvanog Hašimoto.
Na samom početku veoma teško sam prihvatila da sam bolesna jer se moji prvobitni ljekari nisu potrudili da mi pobliže, jasnim jezikom objasne o čemu se zapravo radi i kakav je to poremećaj. Daju vam recept za lijek i kažu vam da je to doživotna terapija. To je bilo najteže prihvatiti, činjenicu da svako jutro ostatka vašeg života nakon buđenja prvo morate popiti tabletu, a onda krene vaš dan.
Stres koji nosi poslovni život se uvijek odražavao na mojim nalazima. Na poslijetku sam morala napustiti tadašnji posao te naučiti da biram ono što je bolje za mene i moje zdravlje. Podršku su mi najviše pružali moja porodica i suprug jer su svakodnevno zajedno samnom prolazili i kroz dobre i loše trenutke, zatim moja sadašnja doktorica koja me liječi unatrag prt godina. Veoma je bitno imati dobrog, stručnog, pristupačnog ljekara koji će uvijek detaljno razgovarati sa vama. Sada sam trudna s prvim djetetom, i na svu sreću nisam imala problema oko začeća. Ukoliko redovno pratite rad vaše oboljele štitne žlijezde i slušate dobrog ljekara, sve možete ostvariti i imati sasvim normalan život.
Što se tiče ishrane, ne hranim se nekim posebnim režimom ishrane, ali prema preporuci ljekara uzimam selen koji je jako bitan za pacijente s usporenim radom štitne žlijezde. Sve u skladu s nalazima uzima se vitamin D, B, E, magnezij ili slično, sve u dogovoru s ljekarom naravno. Probiotici su također važni i mnogo korisni te često pravim i konzumiram domaći kefir. Mnogima se preporučuje bezglutenska ishrana. Najvažnije je pratiti hormone štitne šlijezde i to Ft3, Ft4, TSH, zatim antitijela ukoliko je u pitanju autoimuno oboljenje poput Hašimota te vitaminsko-mineralni status i u skladu sa tim rezultatima prilagođavati dozu lijekova, vitamina i minerala.
Jedina poteškoća koju bih izdvojila u samom liječenju tiče se našeg zdravstvenog sistema. Naime, na odjeljenju nuklearne medicine i više nego često nedostaju potrebni reagensi, u mom slučaju za antitijela, tako da ovaj nalaz koji nimalo nije jeftin, primorana sam raditi u privatnim klinikama i laboratorijama. Kao trudnica, hormone štitne šlijezde moram kontrolisati svakih 30 dana, na osnovu njih prilagođava se doza lijeka, nalaze čekam do 45 dana, i oni su do tada već nevažeći jer dobijem nalaz s vrijednostima hormona od prije 45 dana. Nažalost, sistem nas prisiljava na liječenje u privatnim klinikama bez obzira na važeće zdravstveno osiguranje.