U studiji koja je objavljena u časopisu Frontiers in Medicine naučnici su došli do spoznaje kako na dugotrajnost plombe utječu genetski faktori i životni stil pojedinca više od materijala od kojeg je plomba napravljena.
Kod ljudi koji piju mnogo alkohola i pušača će prije doći do ispadanja plombe. Također, naučnici su otkrili kako određeni genetski faktori kod nekih pacijenata mogu utjecati na njenu dugotrajnost.
Spoznali su kako za dugotrajnost nije toliko važno radi li se o amalgamskim ili bijelim plombama. Njihovi rezultati sugeriraju kako bi genetska analiza mogla pomoći stomatolozima da liječenje prilagode svakom pojedinom pacijentu, što bi moglo dovesti do boljih rezultata.
Plomba može ispasti zbog različitih razloga. Na primjer, može doći do ponovne pojave karijesa ili se jednostavno može odvojiti od zuba. Mnogi su se pitali traju li bijele plombe jednako dugo kao i amalgamske plombe koje se koriste više od 150 godina. Problem u amalgamskim plombama je taj što u sebi sadrže živu koja je toksična. Kako bi to ispitali, američki i brazilski naučnici su proučavali veliki broj stomatoloških kartona iz stomatološke škole u Pittsburghu u kojima su se nalazili podaci o plombama i njihovoj trajnosti do pet godina nakon postupka plombiranja.
Rezultati su pokazali kako su plombe ispadale češće kod ljudi koji su pili alkohol i koji su pušili. Također, razlika u genu za MMP2, enzimu koji se nalazi u zubima je bila povezana s kraćim trajanjem plombe.
Ono što je sigurno jest da životni stil zaista utječe na dugotrajnost plombi i da će bolje razumijevanje pojedinaca omogućiti bolje liječenje i napredovanje stomatologije.