Kad se suočimo s događajem koji naš mozak svrsta u kategoriju “opasnih”, cijeli organizam se stavlja u stanje povišene pripravnosti.

Pojačava se priljev krvi u mišiće, izoštravaju se čula, podiže se prag bola i naježimo se.

Centralni nervni sistem podiže prag bola kako bismo lakše podnijeli stresni događaj i eventualne povrede.
Zjenice se šire – time se omogućuje prijem većeg broja fotona, a samim tim i bolji vid, čak i u uslovima minimalne osvijetljenosti.
U jetri se šećer pohranjen u vidu rezervne materije – glikogena, pretvara u glukozu, osnovni izvor energije koji je odmah na raspolaganju.
Srce kuca brže i jače, što omogućuje veći priljev krvi i kisika u mišiće. Zahvaljujući tome, mišići dobivaju i veću razinu glukoze nego u uobičajenim uslovima.
Nadbubrežne žlijezde luče veću količinu hormona stresa – adrenalina, koji omogućuje brže reflekse i razmišljanje te odlučivanje.
Priljev krvi u crijeva se smanjuje, a ona se preusmjerava u mozak i mišiće.