U kraljevskim analima 20. vijeka, priče o princu Johnu uvijek su bile pod velom tajne. U svim dnevnicima i histrijskim knjigama spominje se kao “prolazna” figura. I za to postoji brutalan, ali i logičan razlog. Princ John je imao tu nesreću da bude kraljevo dijete koje “nije sasvim normalno” i zbog toga je sklanjan iz javnog života
Stari porodični album, koji je bio u vlasništvu vojvode i vojvoktinje od Winsdora, prodat na aukciji u Parizu prije nekoliko godina, na vidjelo je donio priču o izgubljenom i zaboravljenom kraljeviću Johnu (u javnosti poznat kao “izgubljeni princ”). John je bio posljednje dijete kralja Georgea V i kraljice Mary, a ime “izgubljeni princ” stekao je jer je umro veoma mlad, imao je samo 13 godina.
Tužna tajna
Zaboravljen je, jer još nije bio ni počeo stvarati priče koje bi obilježile njegov život. Sudbina mu nikada nije pružila tu šansu. Mladi princ preminuo je 1919. godine, kada je, ako je to moguće reći, smrt djece bila normalna i prihvatljiva čak i u kraljevskim porodicama. Bilo je to vrijeme kada bolesti nisu bile izlječive, te niko nije mogao garantirati da dijete neće preživjeti. Osam godina nakon smrti, princ John dobio je svoj prvi prostor u britanskim novinama. Objavljen je na fotografiji koju je 1915. godine snimio njegov stariji brat, tada princ od Walesa, a kasnije Edward VIII i potom vojvoda od Winsdora, kada je abdicirao, 1936. godine. Na fotografiji je princ John bio tipični devetogodišnjak za to vrijeme. Pozirao je u mornarskom odijelu, koje je bilo nešto kao uniforma za pripadnike plave krvi, te mirno stajao uz svog drugog brata i kasnijeg britanskog kralja Georgea VI. Na slici se, također, vidi kako su obojica naslijedila očeve oči: blijede s teškim kapcima.
U kraljevskim analima 20. vijeka, priče o princu Johnu uvijek su bile pod velom tajne. U svim dnevnicima i histrijskim knjigama spominje se kao “prolazna” figura. I za to postoji brutalan, ali i logičan razlog. Princ John je imao tu nesreću da bude kraljevo dijete koje “nije sasvim normalno” i zbog toga je sklanjan iz javnog života. U oskudnim opisima njegovog kratkog života stoji da je patio od epilepsije, ali to nije bilo sve. Princ John rođen je 12. jula 1905. godine i na prvu se činio kao zdravo i normalno dijete. Ali, uskoro će se ustanoviti da John raste nevjerovatnom brzinom i da je mnogo veći od svojih vršnjaka. Neki su čak išli toliko daleko da su ga nazivali dječakom čudovištem. Također, patio je od epilepsije i napadi su dolazili iznenada i bez najave.
Kada su njegovi roditelji slavili srebrnu godišnjicu braka, 6. jula 1918. godine, šest dana prije Johnovog 13. rođendana, princ John nije se pojavio na zvaničnom fotografiranju upriličenom u Buckinghamskoj palači. On je, naime, od 1916. godine živio u potpunoj izolaciji, na farmi “Wood” u blizini Sandringhama. Tamo, skrivenom od očiju javnosti, ali i daleko od roditelja, braće i sestara, o njemu se brinula gospođa Lalla. Princ John tako je, zbog svoje bolesti, postao tužna tajna kraljevske porodice. Srećom, mediji u to vrijeme nisu toliko zadirali u privatni život, pa je kraljevska porodica tajnu prilično dobro skrivala.
Rajski dom
S druge strane, u to vrijeme nije bilo ništa čudno u vezi s Johnovom izolacijom. U ranoj polovini 20. vijeka, djeca koja nisu bila sasvim zdrava nisu dobijala nikakvu simpatiju javnosti. Tako su epileptičari poput princa Johna smatrani sramotom za svoju porodicu. Patili su od mentalnog oboljenja koje se tada nije moglo tretirati niti kontrolirati lijekovima.
Njegovi roditelji plašili su se da bi John epileptični napad mogao doživjeti u masi, pred stotinama ljudi, o čemu bi sigurno pisale novine i sigurno bi im ga bilo teže zaštititi. Izolacija se danas čini kao veoma okrutan i bezosjećajan način čuvanja djeteta, ali to je bilo sve što su britanski kralj i kraljica mogli učiniti za svoje dijete. Mogli su ga posjećivati kada god su to željeli, a i samom Johnu je sigurno bilo ljepše odrastati na farmi i igrati se u obližnjoj šumi, nego pod budnim okom tutora i učitelja u kraljevskoj palači.
Ako se zanemari njegova bolest, princ John bio je sretno i živahno dijete, te je stekao nadimak “vragolan”. Najviše se volio igrati vojnika s drvenim mačem u rukama i papirnom kapom na glavi. Kraljica Mary više je vremena provodila s njim nego sa svojom ostalom djecom, a šarmantni dječak znao je kako joj uvijek izvući osmijeh na lice. Njegova prerana smrt pogodila je jako i duboko. Ni ona ni njen suprug nisu bili uz Johna kada je preminuo u ranim jutranjim satima 18. januara 1919. godine. Telefon u Buckinghamskoj palači zazvonio je u 5:30 ujutro. S druge strane linije gospođa Lalla je uplakano govorila kako je kraljević imao nekoliko uzastopnih napada, te da ga više nije mogla probuditi niti dozvati.
Koliko god bilo tužno, smrt nije bila neočekivana. Otkako je u julu 1918. godine proslavio 13. rođendan, napadi su sve bili češći i jači. Šest mjeseci kasnije, došla je smrt. Kralj i kraljica su odjurili na farmu i tamo zatekli uplakanu Johnovu dadilju. Njihov dječak ležao je na krevetu.
– Mali Johnnie je izgledao veoma smireno. Zaspao je u svom rajskom odmu. Više nema boli ni borbe, samo mir za njegovu malu napaćenu dušu – napisala je kasnije kraljica.
Kako je u tajnosti živio, tako je i sahranjen. Princ John ukopan je u porodičnom groblju na imanju Sandringham, na veoma intimnoj privatnoj sahrani.